Europa je godinama govorila o energetskoj neovisnosti. Danas se sve više govori o nečemu što bi moglo biti još važnije – digitalnoj neovisnosti. U tom kontekstu sve češće se spominje pojam Eurostack, strategija kojom Europska unija želi izgraditi vlastitu tehnološku infrastrukturu i smanjiti ovisnost o američkim i kineskim divovima.
No što to zapravo znači – i zašto se ova tema odjednom pojavljuje u političkom vrhu Europe?
Digitalna ovisnost postala je novi sigurnosni rizik
Većina europskih podataka danas se pohranjuje na američkim serverima. Umjetnu inteligenciju predvode kompanije iz SAD-a i Kine. Ključni čipovi proizvode se izvan Europe.
Drugim riječima – temelj modernog gospodarstva nije u europskim rukama.
U Bruxellesu se sve otvorenije govori kako je takva ovisnost dugoročno opasna, ne samo ekonomski nego i sigurnosno. Rat u Ukrajini pokazao je koliko brzo ovisnost može postati političko oružje. Ako je energija bila slabost jučer, tehnologija je slabost danas.
Eurostack se zato zamišlja kao europski odgovor: vlastiti cloud sustavi, podatkovni centri, čipovi, AI modeli i digitalne platforme pod europskom kontrolom.
Što bi Eurostack značio u praksi?
U idealnom scenariju Europa bi imala vlastitu digitalnu “kičmu” – infrastrukturu na kojoj bi funkcionirali javni sustavi, tvrtke, financije i budući AI alati.
To ne znači nužno ukidanje Googlea, Amazona ili Microsofta, nego stvaranje paralelnog sustava koji Europa kontrolira i koji može funkcionirati neovisno u kriznim situacijama.
Baš kao što se nakon energetske krize krenulo u diversifikaciju izvora plina i struje, sada se želi isto učiniti s podacima i tehnologijom.
Zašto se sve događa baš sada?
Tri su razloga presudna.
Prvi je geopolitički. Svijet se sve više dijeli na blokove, a tehnologija postaje sredstvo pritiska.
Drugi je eksplozija umjetne inteligencije. Tko kontrolira AI, kontrolira buduće tržište rada, ekonomiju i vojnu tehnologiju.
Treći je spoznaja da Europa kasni – i da mora reagirati sada ili riskirati trajnu ovisnost.
Zato EU već ulaže milijarde eura u projekte europskog clouda, proizvodnju čipova i razvoj vlastitih digitalnih rješenja.
Može li Europa stvarno sustići SAD i Kinu?
Realno – teško.
Američke i kineske kompanije imaju desetljeća prednosti, golem kapital i globalne platforme. Eurostack vjerojatno neće „pobijediti“ Silicijsku dolinu.
No to možda ni nije cilj.
Pravi cilj je imati vlastitu sigurnu infrastrukturu za ključne sektore – državne sustave, zdravstvo, financije, obranu i strateške industrije.
Više digitalni sigurnosni pojas nego potpuna zamjena globalnih tech divova.
Gdje je u svemu tome Hrvatska?
Kao i u mnogim europskim projektima – više kao korisnik nego kao kreator.
No Eurostack bi mogao značiti nova ulaganja u podatkovne centre, IT sektor i digitalne usluge diljem EU-a, uključujući i manje članice. Pitanje je hoće li Hrvatska to iskoristiti ili samo pasivno pratiti razvoj.
Je li Eurostack nužnost ili prekasna reakcija?
Europa se već jednom opekla na ovisnosti – energetskoj. Sada pokušava izbjeći istu grešku u digitalnom svijetu.
Hoće li uspjeti izgraditi vlastitu tehnološku autonomiju ili će i dalje ostati ovisna o stranim platformama?
I je li ovo strateško buđenje Europe — ili priznanje da je već ozbiljno zakasnila?
Jedno je sigurno: Eurostack će u idućim godinama postati jedna od ključnih tema europske politike, ekonomije i sigurnosti.
