Pričuvni plan kojim bi Europa osigurala vlastitu obranu koristeći postojeće strukture NATO dobiva sve snažniju političku potporu, a ključni zaokret stigao je iz Berlina. Prema pisanju The Wall Street Journala, europski dužnosnici sve ozbiljnije razrađuju scenarij u kojem bi kontinent mogao funkcionirati i bez izravne vojne potpore Sjedinjenih Država.
Riječ je o konceptu koji neki već nazivaju “europskim NATO-om”. Cilj nije razgradnja postojećeg saveza, nego jačanje europske uloge unutar njega – posebno u zapovjednim strukturama i ključnim vojnim kapacitetima – kako bi se osiguralo odvraćanje Rusije i operativni kontinuitet čak i u slučaju američkog povlačenja.
Ključan preokret u Berlinu
Najveći politički pomak dogodio se u Njemačkoj. Dok se Berlin desetljećima oslanjao na SAD kao glavnog jamca sigurnosti, nova vlada pod kancelarom Friedrich Merzom počela je preispitivati tu strategiju.
Prema izvorima, Merza je posebno zabrinula retorika američkog predsjednika Donald Trumpa, uključujući prijetnje povlačenjem iz Europe i relativiziranje uloge Ukrajine u ratu. Iako Berlin ne želi javno dovoditi u pitanje savez sa SAD-om, sve otvorenije zagovara veću europsku samostalnost u obrani.
U idealnom scenariju, SAD bi ostao dio NATO-a, ali bi veći dio operativnog tereta preuzele europske države.
Europa preuzima inicijativu
Za razliku od ranijih američkih pritisaka da Europa više ulaže u obranu, ovaj put inicijativa dolazi iz samih europskih prijestolnica. Trump je posljednjih dana dodatno zaoštrio retoriku, nazvavši saveznike “kukavicama” i NATO “tigrom od papira”.
Glavni tajnik Saveza Mark Rutte potvrdio je smjer promjena, poručivši da će NATO ubuduće biti “više vođen od strane Europe”.
Sličnu poruku poslao je i finski predsjednik Alexander Stubb, koji smatra da je prijenos odgovornosti sa SAD-a na Europu već u tijeku. “Najvažnije je da se taj proces odvija kontrolirano, a ne kroz nagli odlazak Amerike”, istaknuo je.
Praktični koraci i veliki izazovi
Novi pristup već okuplja širi krug zemalja – uz Njemačku, uključeni su Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Poljska, nordijske zemlje i Kanada. Fokus je sada na konkretnim vojnim pitanjima: zapovjednim strukturama, protuzračnoj obrani, logistici i bržem prebacivanju snaga prema istočnom krilu Saveza.
Poseban naglasak stavljen je i na razvoj vlastite vojne industrije. Europa želi smanjiti ovisnost o SAD-u u područjima poput izviđačkih sustava, satelita, zračne mobilnosti i punjenja goriva u zraku. Kao primjer nove suradnje ističe se projekt Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva na razvoju hipersoničnog oružja.
Sve češće se otvara i pitanje ponovnog uvođenja vojnog roka u nekim državama, kao dio šire strategije jačanja obrambenih kapaciteta.
Tko će voditi i što s nuklearnim kišobranom?
Unatoč ambicijama, najveći izazovi tek slijede. Struktura NATOa tradicionalno je izgrađena oko američkog vodstva, a ključna funkcija vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga u Europi i dalje pripada američkom generalu.
Još veći problem predstavlja nuklearno odvraćanje. Trenutno samo SAD osigurava “nuklearni kišobran” za Europu, što otvara pitanje može li se ta uloga prenijeti na europske sile poput Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Upravo o tome već su počeli razgovori između Merza i francuskog predsjednika Emmanuel Macrona – može li se francusko nuklearno odvraćanje proširiti i na druge europske zemlje.
Europa na raskrižju
Cijeli projekt označava duboku promjenu u razmišljanju europskih saveznika. Dok je nekad nezamislivo bilo planirati obranu bez SAD-a, danas se takvi scenariji razrađuju sve ozbiljnije.
Hoće li Europa uspjeti izgraditi vjerodostojan sigurnosni sustav bez američkog vodstva – ili će ovo ostati samo plan za izvanredne okolnosti – ovisit će o političkoj volji, ulaganjima i sposobnosti zajedničkog djelovanja.
