Članak “Hrvatska pružila bezbrižno ljeto djeci iz Ukrajine”, koji smo nedavno objavili na našem portalu, izazvao je burne reakcije čitatelja na društvenim mrežama. Umjesto očekivane podrške i suosjećanja prema djeci koja dolaze iz ratom razorene zemlje, niz komentara pokazao je poraznu razinu nedostatka empatije.
Umjesto podrške – zavist i zloba
Podsjetimo, projekt je osmišljen kako bi djeca iz Ukrajine, koja žive pod stalnim stresom i ratnim razaranjima, provela nekoliko dana u sigurnosti i bezbrižnosti. No, umjesto razumijevanja, dio naših čitatelja reagirao je komentarima u kojima se uspoređuju potrebe ukrajinske djece s problemima u Hrvatskoj.
Primjeri govore sami za sebe:
- „Mnoga naša djeca još nisu vidjela more“ – poručio je jedan komentator, implicirajući da tuđa djeca ne zaslužuju predah od rata jer hrvatska djeca imaju drugih problema.
- „Ima i hrvatska svoje sirotinje dosta, ne treba nam uvozna“ – napisao je drugi.
- „A i ratno sposobni mladići 20 do 40 i više godina na toćanju guze“ – pokušao je netko ispolitizirati i sam boravak djece.
- „Čemu ova zastava i zlouporaba dječurlije s njom?“ – tipičan je primjer narativa koji podsjeća na retoriku proruskih propagandista, kojima je svaki simbol ukrajinskog identiteta meta omalovažavanja.
- „Mogli su ljetovati u hotelima koje su po Jadranu pokupovali Ukrajinci“ – komentirala je jedna čitateljica, svodeći cijelu priču na ekonomske stereotipe.
Srećom, nisu svi isti
Ipak, bilo je i onih koji su podsjetili na osnovnu ljudsku vrijednost – suosjećanje. „Našoj djeci gdje god bila ne padaju bombe oko glave, Bogu hvala. Zar ste toliko nisko pali da uspoređujete djetinjstvo vaše djece s djetinjstvom djeteta koje možda više nema svoju kuću?“ – napisao je jedan od rijetkih glasova razuma.
Kako bi bilo da se uloge zamijene?
Pitanje koje se nameće glasi: kako bi reagirali oni koji danas pišu ovakve komentare da se sami nađu u istoj situaciji? Da sutra njihova djeca moraju napustiti dom i netko ih primi na ljetovanje kako bi barem nakratko osjetila normalno djetinjstvo – bi li tada govorili o „uvoznoj sirotinji“ i „zlouporabi zastave“?
Ogledalo društva
Ova rasprava nije samo o djeci iz Ukrajine. Ona je ogledalo našeg društva i spremnosti da se radujemo tuđem dobru, čak i kada nas osobno ništa ne košta. Pokazala je koliko su zavist i propaganda često glasniji od solidarnosti i ljudskosti.
