Zašto Hrvatska propada?

Hrvatskim građanima, a posebno političarima i svima oni koji se žele baviti politikom toplo bih preporučio da pročitaju knjigu Daroan Acemoglua, profesora sa Massachusetts Institute of Technology, i JamesaA.Robinsona, profesora na Harvard University: ‘Why Nations Fail: The Origins of Power, Prosperity, and Poverty’. U prijevodu: ‘Zašto nacije propadaju: Podrijeklo moći, prosperiteta i siromaštva’. Ova knjiga odgovara na pitanja na kojima su mnogi stručnjaci ‘zapeli’ u traženju pravih odgovora već stoljećima. Zašto su neke nacije bogate, a druge siromašne, različite u napretku, zdravlju i prehrani?

Da li je uzrok kultura, klima, geografski položaj? Ili možda ignoriranje pravog političkog uređenja? Jednostavan odgovor na ova pitanje je – NE. Niti jedan od ovih faktora ne definira sudbinu naroda. Inače,kako objasniti da je jedna Bocvana postala jedna od najbrže rastućih gospodarskih zemlja u svijetu dok su recimo drugi afrički narodi poput Zimbabvea,Konga i Sijera Leonea suočeni sa siromaštvom i nasiljem. Kina s jednopartijskim političkim uređenjem bilježi fenomenalne rezultate u gospodarstvu, razlike izmedu Sjeverne i Južne Koreje itd…
Po Daronu Acemoglu i Jamesu Robinsonu je neupitno da društvo samo kreira političke i gospodarske institucije i odnose u njima, koji su onda osnova gospodarskog uspjeha ili neuspjeha. Onaj tko upravlja institucijama taj radi razliku izmedu napretka i propadanja nacije.

Političke elite intelektualno degradiraju Hrvatsku
Hrvatskim političkim elitama jedini i osnovni cilj je kako sačuvati svoje dobro plaćeno radno mjesto i na tom mjestu dočekati mirovinu. Tom cilju su podređeni svi ostali ciljevi, demokratski standardi i norme kao i globalni ciljevi prosperiteta vlastite nacije. Ako želite upoznati ljude i sustave dajte im vlast. Tek kada im date vlast onda ćete shvatiti koliko su otporni na manipulacije i degradiranja demokratskih standarda i normi te koliko su odgovorni u generiranju kvalitete i izbora pravih ljudi za upravljačke funkcije.

Bauk protiv dva Instituta
Umjesto sveopće reforme javne uprave koja bi bila uslov za bilo kakav privredni rast ministar Bauk nam nudi neku ‘političku’ reformu javne uprave dajući veće ovlasti Rijeci, Splitu i Osijeku. I Institut za javnu upravu i Institut za javne finacije su ovakvu političku inicijativu dočekali na nož jer se ovakvom inicijativom iz jednog suludog ustroja ide se u još gori. Koliki je jaz izmedu političara i struke govori i činjenica da instituta stoje iza činjenica da regije/županije i jedinice lokalne samouprave nisu subjekti sami za sebe, nego aktivni igrači u kreiranju veće zaposlenosti i većeg BDP-a, zajedno sa privrednim subjektima. Reforme Javne Uprave mora biti sveobuhvatna i moraju važiti jednaki uvjeti za sve regije i sve JLS. Oba Instituta traže da prirez na plaće ostaje JLS na čijim teritoriju radi djelatnik. Treba nagraditi one JLS koje stvaraju uvjete većeg zaposlenja, umjesto nagrađivati one koji rentiraju na tuđoj muci.

Bakru, Omišlju i Dugopolju ovlasti županije!?
Ako malo pogledamo iz perspektive Rijeke i riječkog prstena, prosperitet PGŽ se jedino može postići daljnim razvojem Industrijske zone Kukuljanovo, bazena Bakar te bazena sjeverni Krk. Zar onda po Baukovoj logici ne bi bilo bolje da veće ovlasti (županije) dobiju Grad Bakar i Općina Omišalj i da im se ostavi prirez na plaće? I sam gradonačelnik Splita Baldasar govori da se Split ne može razvijati na turizmu, a da za razvoj industrije nemaju adekvatnog prostora, pa potencijalne investitore, ako ih ima , šalju u Dugopolje. Imam blagi osjećaj da mnogim političarima analitičke sposobnosti i logički način razmišljanja nemaju neku direktnu vezu?

Politički spinovi oko preferencijalnog glasanja
Budući da je preko 380.000 građana stavilo svoj potpis za održavanje ovog referenduma, neki političari ‘uplašeni’ tom brojkom odmah su krenuli u lov na birače. Čak i predsjednik Josipović je poslao neuobičajeno pismo predsjedniku Sabora Leki, izražavajući svoju duboku zabrinutost zbog sve većeg nezadovoljstva građana prema političkim strukturama. Kao i sa svim ostalim problemima političari iz cijelog paketa uzimaju samo ono što im može najmanje naškoditi, kako bi spriječili sveobuhvatne mjere koje će naštetiti njihovoj osobnoj poziciji. Cijela inicijativa referenduma ‘U ime obitelji’ ne vrti se samo oko preferencijalnog glasanja nego u sprečavanju Vesne Pusić i njenog HNS, te svih onih ostalih stranaka i njihovih uhljeba, koji nemaju birački legimitet, da upravljaju sudbinama hrvatskih građana. To je osnovni cilj zabrane predizbornih kolicija. Spuštanjem praga na 3 posto ostavlja se manevarski prostor ostalim ozbiljnim strankam da se odvoje od HDZ i SDP, zaokruže svoje biračko tijelo i tako dobijemo uvjete za razvoj moderne liberalne demokracije. Slične onima u zapadnim zemljama gdje politika i struka hodaju jedan naspram drugoga i gdje se točno zna gdje počinje i završava politička korupcija.

Komadina i Oberlsnel u mirovinu sa sadašnjih funkcija
Kada pročitate knjigu ‘Zašto nacije propadaju: Podrijeklo moći, prosperiteta i siromaštva’ onda će vam biti jasno zašto je Hrvatska osuđena na propast sa sadašnjom političkom elitom bez obzira da li se radi o onima na vlasti ili opoziciji. Biti će vam jasno zašto će najvjerovatnije Komadina i Obersnel otići u mirovinu s sadašnjih funkcija i zašto bilo čiji dolazak na njihovo mjesto ništa bitno neće promjeniti na stvari. Mahatma Gandhi je rekao: ‘Razlika između onoga što radimo i što smo sposobni učiniti kao društvo bila bi dovoljna da riješi većinu naših problema.’ Ivan Paulleta je u svojoj zadnjoj kolumni je dao profil prosječnog hrvatskog političara: ‘Osoba je to bez duha, bez svoga stava, bez intelektualnog potencijala, bez odlučnosti. Osoba kojoj su moral, odgovornost, red i rad nepoznate dimenzije. Svoju karijeru gradi na podobnosti te ispraznom pa čak i lažnom domoljublju. Narod predosjeća da se tim političarima ne bi smjelo dati na čuvanje ni pet ovaca. Tri bi sigurno nestale.'(boris bradarić)