Za sve kojima ne treba izvor “vjeruj mi brate”, imamo satelite Sentinel kojim možemo vidjeti kako se ruske trupe kreću na fronti. saznao sam da Rusi žele dovesti barem 2 divizije iz svojih pričuva za borbu protiv 2 ukrajinske brigade, vjerojatno na sjeveru, ali posebno na jugu, piše politički strateg Radu Hossu.
1. Zašto mislim da je to posebno na jugu? Nakon što AFU oslobodi Klisckiivchu (samo je pitanje vremena), mogu napasti koso/asimetrično. Za one koje zanima što znači asimetrični napad, postoji cijela literatura vezana uz to, ali da bolje razumiju na što mislim, primjer bi bio napad vojske Aleksandra Velikog na Darijevu vojsku u bitci kod Gaugamele, gdje je Aleksandar Veliki su napadali iskosa, brojčano nadjačani, napadajući desno i središnje krilo (gdje su bili stacionirani Darijevi čuvari – slavni Besmrtnici) i praktički tom metodom uspjeli probiti puno bolje pripremljenog, većeg protivnika na vlastitom teritoriju, imajući sve moguće prednosti.
U toj bitci i drugim bitkama u povijesti, među kojima i onu najpoznatiju metodom zaokruživanja, ali ne kroz ono što mi zovemo “štipaljku” ili stegu, već povlačenjem polukruga, bitka za Tobruk.
U obje situacije, ovdje prikazane (koje nisu iznimke, već pravilo), napadači su bili brojčano nadjačani u smislu snage, ali su korištenjem kosog/asimetričnog napada i okruženja, korištenjem dijela vojske za odvraćanje pažnje neprijatelja, postigli svoj cilj. U slučaju Aleksandra Velikog, cilj je bio Darijevo povlačenje i njegovo napredovanje, a u slučaju Afričkog korpusa Erwina Rommela, to je bilo osvajanje luke Tobruk, što je skratilo nacističke logističke linije od Italije do Sjeverne Afrike .
2. Vratimo se na temu nakon ovog uvoda. Ako pretpostavimo da će Rusi pokušati ojačati svoje položaje sjeverno od Bakhmuta (Krasna Hora, Soledar i očito Bakhmut) mobiliziranjem najmanje 5-6000 dodatnih ljudi s istočnog fronta, AFU može koristiti taktiku okruženja i izvan Bakhmuta na istoku i napraviti spoj sa svojim snagama sjeverno od Soledara. To ne samo da bi presjeklo ruske linije opskrbe, već bi i zarobilo desetke tisuća ruskih vojnika u tom području.
3. Ono što sam najavio prije skoro 2 dana o Klischiivki je potvrđeno, sada postoje dokazi, uključujući geolokaciju, da su Ukrajinci pred vratima grada (neki izvori kažu da su u grad već ušli sinoć – ali oni su nepotvrđeni izvori). A to otvara mogućnost korištenja spomenute taktike.
4. Pa, ako želite zvučati pametno i nastaviti govoriti o tehničkim stvarima, recite nam već jednom, što to znači za Ukrajinu i njezin cilj oslobađanja njezinih teritorija?
Na operativnoj razini, cilj za ovu godinu [ŠPEKULIRA se ovdje, to je mišljenje] je prekinuti kopneni most između Donbasa i Krima. A za to je potrebna složenost manevara. Carl von Clausewitz, koji se smatra jednim od najvećih teoretičara rata, rekao je da su “sve stvari u ratu jednostavne, ali najjednostavnije je teško” – drugim riječima, sve izgleda lako na papiru, ali je vrlo teško provesti u praksi , pogotovo kada govorimo o životima ljudi.
Stoga, uz simulirane napade s cijele južne bojišnice, tehnički nazvane “fingirani napadi”, koji praktički tjeraju Ruse – koji se na zapovjednoj razini čine krajnje nesposobnima i stalno upadaju u tu zamku – napade koji imaju za cilj oslabiti obrambene linije u ispred i duž linije Surovikin, Ukrajinci također moraju koristiti druge operacije na taktičkoj razini kako bi postigli svoj gore navedeni cilj. Zašto?
Jer, kao što sam prije spomenuo, oni su brojčano nadjačani u svim vrstama oružja (kopnenom, mornaričkom, zračnom – ponekad jasno nadjačani brojem ruske opreme), i ne moraju se oslanjati samo na ono što postoji u vojnoj teoriji i vojnoj praksi, već i inovirati .
Tako im popravljanje desetaka tisuća Rusa, uvjerenih od Ukrajinaca – koji su planirali Bakhmut pretvoriti u simbol, ali i ono što ja zovem “Wagnerovo groblje” – da je Bakhmut bitan (a nije), olakšava posao na južnom frontu i značajno povećava njihove šanse za uspjeh.
—–
Inače, za one koji su skeptični prema mom optimizmu: ovdje me gotovo nitko ne poznaje, ali na Facebooku sam napisao analize koje su se pokazale točnima i Noćne sažetke (95 u prvih 100 noći rata, da vam dam ideju o mojoj uključenosti i pozornosti na to – to je bilo PRIJE nego što sam proveo 3 mjeseca na istočnoj bojišnici na liniji kontakta – i još uvijek to radim kad nisam u Ukrajini s malo važnijim stvarima za obaviti), i susreli su me sa skepsom pa čak sam i optuživan da sam previše optimističan.
Želim vas podsjetiti na nekoliko temeljnih stvari koje zaboravljamo:
1. Strateški cilj Rusije bio je uhvatiti ukrajinsku vladu ili je barem prisiliti da napusti Kijev, te kontrolirati Ukrajinu preko marionetske vlade i predsjednika. Ovaj početni cilj nije uspio.
2. Strateški cilj koji je uslijedio bio je podjela Ukrajine i kontrola svih nezakonito anektiranih dijelova putem dekreta Vladimira Putina. Ovaj kasniji cilj također nije uspio.
3. Strateški cilj koji je uslijedio bio je zadržati osvojena područja (uključujući veliki dio Harkovske oblasti i Hersonske oblasti zapadno od rijeke Dnjepar). Ovaj kasniji cilj također nije uspio.
4. Sljedeći strateški cilj Rusije bilo je osvajanje Donbasa. I ovaj je neslavno podbacio.
Jedini uspješan cilj na operativnoj razini za Ruse bio je ovaj kopneni most između Donbasa i Krima. I to će se izgubiti do kraja godine.
Dakle, odluka ukrajinskog središnjeg vojnog zapovjedništva, Bitka za Bakhmut koju je vodio izniman general Sirskyi, protiv svih upozorenja Kolektivnog Zapada, bila je jedna koju sam (nemate načina da znate, jer sam ove analize napisao na Facebooku na rumunjski) pljeskao je s tugom, znajući kakve će gubitke Ukrajina pretrpjeti, ali u isto vrijeme shvaćajući njezinu dugoročnu motivaciju. Bio sam dio manjine. Čak su i mnogi Ukrajinci, slušajući ugledne i časne zapadne vojne analitičare (bez ironije), bili dezorijentirani i uplašeni. MEĐUTIM!
—–
Pokazalo se da ta odluka ima reperkusije ne samo u Ukrajini, nevjerojatno slabljenje ruske vojske, pad morala, dezorijentiranost i nemogućnost koordinacije, nego ima reperkusije i unutar Rusije, unutar vlastite države (Progoyinov upad, nestanak Surovikina, smrt padom s prozora važnih ljudi u državi, nestanak drugih itd.).
Why does the Battle for Bakhmut matter?
By following @secretsqrl123 , who doesn’t need the source “trust me bro” because we have the Sentinel satellites, if we need to see how the Russian troops are moving on the front, I found out that the Russians want to bring at least 2… pic.twitter.com/E4NNjdiJLu
— Radu Hossu 🇹🇩🇺🇦 (@RaduHossu) July 7, 2023
Zaključak:
Bitka za Bakhmut, koju ja smatram Drugom bitkom za Bakhmut, bez obzira na to što kaže Wikipedia ili što drugi kažu, bitna je za ukrajinski operativni cilj da dođe do Azovskog mora, ako ne i za pokušaj prodora na Krim. Ali kao što sam već rekao, i ponovit ću to opet: ne zaboravite paziti na istočni front.
Noć je duga i puna straha za Ruse. Na zemlji izlaska, sunce zalazi.
Rusija je već izgubila. Sada Ukrajina samo treba pobijediti! Za to nam treba svaki od vas! Jer nalazimo se u prostoru informacijskog rata. Ako smatrate da ova mikroanaliza zaslužuje da bude poznata, posebno onima koji još uvijek nisu uvjereni u korisnost bitke za Bakhmut ili zašto Ukrajinci još uvijek tamo napadaju, onda molim da informaciju proširite putem lajkova, retvita ili jednostavno putem uključivanje u objavu putem komentara.
Ukrajina će pobjeđivati sve dok se svi suprotstavljamo skepticima i trolovima na našem “bojnom polju”, a za to su nam potrebne točne informacije, posebno one koje donose vrijednost onima koji čitaju ove tekstove.
Zbog Zaječara!