I kad se pomisli da gore ne može – uvijek se iznenadimo. Pratim od jutros kako je na Facebooku osvanula stranica koja je u izuzetno kratkom vremenu (niti tjedan dana) iznjedrila gotovo 40.000 pratitelja. (Like.) Stranica objavljuje tajne bilješke učenika iz e-dnevnika diljem Hrvatske. Učenici se zabavljaju na način tko će objaviti „bolju“, „podliju“, „frajerskiju“, nakaradniju objavu. Pa se može pročitati svašta. Od prijetnji učenika profesorima i nastavnicima noževima, razbijanjem automobila i imovine, psovanja, bezobraština, bacanja inventara kroz prozor, spavanja na satu, uglavnom nerada. Ima i pijanih, na satu se izlaže kako treba „pobiti“ sve književnike, ispuštaju se neartikulirani krikovi. Učenici prijete i žalbama, inspekcijama, korupcijama! Nakon niza upozorenja i dalje se igraju igrice pod satom, pušta se voda iz radijatora, neki i legnu na pod jer im se ne sjedi, treći cvili. Učenik pita profesora može li dobiti pet jedinica. Pod satom stavlja sunčane naočale. Psuje drugim učenicima. Učenik gađa profesoricu u stražnjicu gumicom dok piše po ploči. Pali upaljač na satu. Pokazuje neukusne i neprimjerene kretnje jezikom. Ima i citata fantastičnih izjava: „cigančino jedna glupa“, „glupačo debela“, „krmačo retardirana“, „da sam te htio udariti ne bi ti sad bila ovdje“. Učenik izazvao tuču u razredu za vrijeme sata. Zalijepio si je usta i glavu selotejpom. Brije noge na satu. Napucao loptom profesoricu. Upala u cement i išla se kući presvući. Bušilicom prijetio učeniku. Na satu šmrka bijeli šećer. Ovo je djelić niza objava. Onih „klasičnih“ ometa nastavu, priča i sl. koje su nekada bile top, sad se gotovo niti ne spominju.
Komentari nakon svake od tih objava više su nego zabrinjavajući. Uglavnom se objave hvale. Rađaju se nove ideje. Sav neposluh postao je vrijednost i vrednota. Slika je to izobličenosti, deformiranosti obitelji i društva. Svojevrsna mutacija već od ranih dana izobličenja koja metastaziraju u društveno smeće. Nije niti čudo da se isto događa kada se ispraznost življenja potencira. U svim slojevima društva. Primjer za to je u zadnje vrijeme i kultura.
Pa u gotovo svim umjetničkim školama za suvremeni ples u Hrvatskoj zaposleni su nastavnici suprotno zakonskoj regulativi. Što će učenici tada misliti? Gotovo svi festivali, javne potrebe u kulturi su tezgarenje, sukobi interesa, vlastito nadimanje egomanijakalnosti. Kvaliteta je tu usputna. Što u takvom okruženju očekivati.
Primjer je i dodjela nagarada na ovogodišnjem Festivalu malih scena. Predstava nikad manje (8), a nagrada nikad više (19). Kako što u školstvu imamo inflaciju petica, a danas se čudimo nasilju i divljanju, tako i inflacija nagrada kvalitetu predstava i selekciju čini katastrofalnom. Kako sustav, ministarstva i zakoni to omogućuju isto čini i žiri Festivala. Najobičnije tezgarenje i uvlačenje. Sramota!
Redatelji Tatjana Mandić Rigonat i Robert Raponja te glumica Sandra Lončarić Tankosić sve su odluke donijeli jednoglasno. Tako je 4 nagrade dobila Aleksandra Zec HKD Teatra iz Rijeke, domaćina i organizatora Festivala i to za najbolju predstavu u cjelini, režiju i oblikovanje svjetla, te posebnu nagradu glumačkom ansamblu. Isto 4 nagarde dobila je i predstava “Razbijeni vrč” Jugoslovenskog dramskog kazališta iz Beograda: najbolja glavna muška uloga, epizodni glumac i mladi glumac, dok je redatelj dobio posebnu pohvalu žirija. “Kazimir i Karolina” Ateljea 212 iz Beograda dobitnici su 3 nagrade: najbolja glumica, epizodna uloga i kreacija kostima. Dvije nagrade dobila je predstava “Mobitel” kazališta Moruzgva iz Zagreba: za glavnu glumicu i mladog glumca. Po jednu nagradu dobile su ostale predstave. Za glavnu mušku uloga nagrada je dodijeljena u predstavi “Instrukcija” Nacionalnog kazališta “I.L. Caragiale” koja je dobila i nagradu publike. Za scenografiju je nagrađen Marko Japelj u predstavi SNG Maribor “Hedda Gabler”. Glumačku nagradu “Mediteran” Novog lista dobila je Nataša Matjašec Rošker u istoj predstavi. I da svi budu zadovoljni “Kratka priča o Antikristu” BITEF Teatra iz Beograda dobila je nagradu za najbolju glazbu i “Buržoazija” Kazališta Na balustradi iz Praga za najbolju dramsku adaptaciju.
Nevjerojatno. Pa to je ajmo barem svakome dat jednu. Vjerojatno nije bilo dovoljno nagrada pa se žiri odlučio da SVE glumačke nagrade budu dvostruke. Tako da NAJBOLJE što pretpostavlja samo i isključivo jedno, na ovom festivalu imamo po dvoje. No, ni to nije žiriju bilo dovoljno ja dodijelio i dvije posebne pohvale… Sve u svemu – lakrdija.
Možda je trebalo sve nagrade učiniti osmerostrukim. Pa da primjerice ravnopravno dijele nagrade redatelji, pa svi glumci, svi scenografi…. Tako da imam najboljih osam dramaturga. Ili sve najbolje scenografije.
I tako su se svi lijepo zabavili. Bili u hotelima, „digli“ honorare, izdijelili si nagrade. Uglavnom gledali jedne druge. Jer od cca 170 mjesta u gledalištu možda je i pola takvog protokola. I naravno sve smo platili mi. Porezni obveznici. I onda se čudimo što su predstave takve kakve jesu.
I čudimo se što su učenici takvi kakvi jesu.
Možda bi (kazališni) umjetnici trebali kreirati Facebook stranicu. I sveudilj objavljivati selekcije i nagrade na festivalima. A nakon svake objave uslijedio bi niz licemjernih, ljigavih, šmrkljastih, izobličenih i deformiranih čestitki jednih drugima. Metaforički konceptualni performanci novih kretivnih tehnologija s istinskim potencijalom katarze: „skokovi jednih drugima u dupe“.
