38 godina, koliko je proteklo od početka do kraja izgradnje autoceste Zagreb – Rijeka, potpuno je izmijenilo prvotni kontekst i smisao zbog kojeg se prije gotovo pola stoljeća krenulo u tu krupnu investiciju. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća riječko je gospodarstvo proživljavalo svoj novi procvat, a najava nove autoceste je doživljavana kao novi stimulans gradskoj ekonomiji oslonjenoj na luku i industriju. Nova suvremena prometnica trebala je riječku luku i propulzivnu gradsku ekonomiju povezati s ostatkom svijeta, gotovo stotinu godina od izgradnje željeznice Budimpešta – Rijeka koja je Rijeku uvela u njezino zlatno doba.
Rijeka je u razdoblju od 1970. – 1980. postala najrazvijenije industrijsko i financijsko središte bivše države, razvojno desetljećima udaljena od republičkih luka Koper, Bar ili Ploče. Očekivalo se da će se novom autocestom konkurentnošću približiti Trstu. Nažalost, uskoro je sve stalo. Gradnja ceste je prekinuta političkom odlukom, a sredinom 90-tih je opet političkim odlukama ‘ispala’ iz državnih prioriteta nove države. U međuvremenu je riječka ekonomija krupnim koracima koračala u propast, velikim dijelom i zbog prometne izoliranosti. Od razvojne perjanice bivše države, Rijeka se u novom poretku pretvorila u posrnuli grad kafića i propale industrije. Autocesta koja se počela graditi zbog potreba nabujalog prometa riječke luke dovršila se nekako po inerciji, tek nakon što su autocestama povezani i najudaljeniji dijelovi države, uključujući i Sanaderove rodne Dugobabe.
Vjerojatno je to i glavni razlog zbog kojeg su Riječani dovršetak autoceste dočekali hladno i s gorkim okusom u ustima. Umjesto Luke, 3.maja, Torpeda, Hartere ili Rikarda Benčića zbog kojih se cesta počinjala graditi, vodeće i po prihodima/rashodima jedino značajnije gradsko poduzeće postao je – riječki KBC.
Umjesto grada luke i poduzetništva, Rijeka se danas reklamira kao grad novih tehnologija i urbanog turizma. Ovo prvo živi jedino u gradonačelnikovoj mašti, a za potrebe drugog investirano je u turistički autobus koji danas gradom krstari prazan poput ‘Ukletog Holandeza’. Novih tehnologija ni za lijek, a ionako skroman broja turista u gradu (u kojem baš nitko ne živi od turizma) ove se godine, prema statističkim podacima turističke zajednice, još i smanjio u odnosu na prošlu. Novi udar na standard građana uskoro stiže iz trećemajskog škvera koji će se po svoj prilici uskoro ugasiti ili barem radikalno racionalizirati proizvodnju i zaposlene što će uzrokovati novi udar na državne i gradske socijalne službe.
Imamo autocestu, jesmo li u međuvremenu izgubili pacijenta? (danko švorinić)
Sve je točno što je napisano. Valjda ce biti bolje.