Autor Guardiana Nick Ames proveo je dan sa Zvonimir Boban u Dinamo Zagreb, a rezultat je opširan i osoban tekst pod naslovom “Boban: Da nisam to učinio, izdao bih sve vrijednosti za koje sam živio”. U njemu Boban govori o povratku u Dinamo, burnom razlazu s predsjednikom UEFA Aleksander Čeferin, kao i o, kako kaže, “sramotnim” postupcima predsjednika FIFA Gianni Infantino. Tekst prenosimo u cijelosti.
Poslijepodnevna magla spušta se nad Maksimir, naglašavajući ozbiljnost njegovih dramatičnih, strmih kutova. U zgradi s druge strane Zvonimir Boban objašnjava što ga je dovelo natrag. Ručamo rižoto s crnilom sipe u kutu Dinamove blagovaonice. Dijagonalno nasuprot nalazi se mjesto na kojem je nekada spavao mladi Boban, pridošlica iz Dalmacije koji se probijao kroz omladinsku školu.
„Emocionalno je ovo najveća priča mog života“, kaže Boban dok mu naviru sjećanja. „Gdje, ako ne ovdje?“
U nekom obliku bio je gotovo svugdje drugdje. Boban je žarko, ali kratko gorio u svakom od svojih različitih života kao nogometni administrator. Nogomet bi danas izgledao drukčije da nije bilo njegova utjecaja na visokim pozicijama u FIFA-i i UEFA-i tijekom posljednjeg desetljeća. Prošle su gotovo dvije godine od njegove glasne ostavke u UEFA-i i uvijek je postojao dojam da Boban, uvjerljiv i duboko principijelan, ima još stepenica za popeti se.
Umjesto toga, njegov se svijet istodobno smanjio i povećao. Više nema moć kreiranja politike kakvu je imao u Zürichu i Nyonu, ali niti jedna od tih pozicija nije dolazila s tolikom razinom javne pažnje i kritike kakvu nosi uloga predsjednika Dinama.
To potvrđuju i dnevne novine, s oštrim komentarima nakon poraza od Betisa u Europa ligi večer ranije. „Kažu da je Isus bio dobar čovjek“, kaže Boban. „Bolji od bilo kojeg od nas, to je jasno, zar ne? Razapeli su ga, pa tko smo mi da ne budemo razapeti u svakodnevnom životu?“
Povratak u Dinamo bez plaće
Ta rečenica tipična je za Bobana – retoričara koji se vratio prije šest mjeseci, najprije kao izvršni direktor, a potom je, nakon prvih potpuno demokratskih izbora u rujnu, postao predsjednik kluba čiji je kapetan bio s 19 godina, prije odlaska u Milan prije 34 godine.
Njegov plan je galvanizirati instituciju uprljanu i oštećenu skandalima tijekom vladavine bivšeg izvršnog direktora Zdravka Mamića. Taj izazov prihvatio je bez ikakve plaće.
„Cijeli sam život govorio o ljubavi prema Dinamu, prema ovim ljudima, prema ovom gradu, prema svojoj zemlji“, kaže. „I onda, kad ti se pruži prilika, hoćeš li reći: ‘Ne, imam 57 godina, sjedit ću na otoku i pecati’? Da nisam to učinio, izdao bih svaku vrijednost za koju sam živio.“
Razlaz s Čeferinom i kritika Infantina
Tijekom tri sata provedenih oko Maksimira Boban iznosi svoju viziju, ali postoje i „slonovi u sobi“. Najveći je njegov odlazak iz UEFA-e u siječnju 2024. godine. Smatrao je da Aleksander Čeferin nije bio u pravu kada je predložio izmjene statuta koje bi mu omogućile kandidaturu za četvrti mandat.
„Žao mi je osobnog odnosa s Aleksandrom“, priznaje Boban. „Ali učinio sam ono što sam morao. Ne žalim ništa.“
Još je oštriji kada govori o Gianniju Infantinu i potezima FIFA-e, uključujući dodjelu tzv. „nagrade za mir“ Donaldu Trumpu.
„To je nepoštovanje i neodgovornost“, kaže Boban. „Nogomet ne bi smio biti politička organizacija. Ovo što se radi je sramotno.“
Vizija Dinama i akademije
U Bobanov ured nakratko ulazi Albert Capellas, kojega je imenovao voditeljem Dinamove akademije. Cilj je stvoriti jednu od najboljih nogometnih škola u Europi, spojiti metodologiju u stilu La Masije s identitetom Dinama i hrvatskog nogometa.
„Želimo da se zna: ako uzimate igrača iz Dinama, uzimate obrazovanog igrača“, poručuje Boban.
Legenda s Maksimira
Magla ponovno prekriva teren Maksimira. Upravo je ovdje Boban u svibnju 1990. postao simbol otpora, kada je udarcem nogom policajca postao ikona jednog vremena.
„To nije bio moj trenutak, nego kolektivni trenutak hrvatske mladeži“, kaže. „Pravi heroji su oni koji su se borili za slobodu.“
Unatoč svim funkcijama, diplomama i godinama, Boban na kraju zaključuje jednostavno:
„Možeš pročitati milijun knjiga, ali ja sam nogometaš u duši. I s najboljim dijelom svog srca, još uvijek sam ono dijete koje je htjelo igrati nogomet.“
