Pozivajući se na situaciju “velikog deficita u vanjskotrgovinskog bilanci i situaciji globalne recesije” veliki umovi SDP-a bi sada iznenada štitili bitne proizvodne resurse. Iz aviona se iščitava demagagija “Kumrovačke škole” i namjerno ili nenamjerno čišćenje prljavog rublja iz bliže prošlosti. Tako nam Vojko Obersnel i Ljubo Jurčić tumače teoriju investicija i njihovo razmišljanje o novim radnim mjestima i ulasku Hrvatske u EU. Istovremeno, zaboravljaju da su i prije “demokratskih promjena” brodogradilišta bila u minusu, a da su se “arapski” i “ruski” programi mijenjali za upaljače, pepeljare i loš lim iz tih zemalja u zamjenu za kvalitetan brod. Zaboravljaju da su sada i nekad u administraciji radile dvije trećine ljudi dok je preostala trećina zaista proizvodila brod.
Ne sjećaju se da su i njihovi kadrovi kupili sve u Rijeci za jednu kunu (jednu kunu/00) i da su to tada opravdavali genijalnošću zakonodavca koji je svakom sindikalnom povjereniku i partijskom direktoru omogućio kupovinu profitabilnih poduzeća bez 1 kune ‘žive love’. Zaboravljaju i da su njihovi kadrovi prestali sa proizvodnjom, a sada uvjeravaju javnost kako se boje da bi novi strani vlasnici učinili to isto.
Gradonačelnik nas upozorava da promjene namjene prostornog plana ne može biti ni u kom slučaju, a zaboravlja kako su se ti planovi u prošlosti mijenjali i prilagođavali po potrebi i za račun investitora i ‘investitora’. Po uzoru na “komitetsko” komuniciranje, Vojko nam kaže da uprave nisu krivci i da tko to kaže nije ozbiljna osoba. Izgleda da je portir uvijek kriv za poslovni promašaj.
Slažemo se samo sa konstatacijom da je uvredjivo prodavati 3.maj za 1 kunu. Radnici vrijede milijarde kuna. Za jednu kunu bi se trebala prodavati uprava, Vlada, Sabor i njih dvojica. Ali kupaca nema. (zm)
