Bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije i nekadašnji čelnik Hajduka, Igor Štimac, svjedočio je na suđenju Zdravku Mamiću, otkrivši detalje o njihovu odnosu i financijskoj posudbi iz 2013. godine.
Štimac: “Mamić mi je 2013. posudio 300 tisuća eura”
Štimac je izjavio kako je u Švicarskoj, tijekom prijateljske utakmice Hrvatske protiv Portugala, imao potrebu za hitnim novcem i obratio se Zdravku Mamiću za pomoć.
“Imao sam neku situaciju, ne sjećam se točno kakvu, ali trebao sam hitno 300 tisuća eura. Zdravko mi je izašao u susret, otišao sam s njegovim sinom Marijom Mamićem u banku u Švicarskoj, gdje mi je novac uplaćen na račun. Ne znam je li to bio Marijev novac ili od treće osobe”, rekao je Štimac.
Novac je, prema njegovim riječima, vratio u roku dva do tri tjedna, u gotovini, kroz tri uplate – dvije po 100 tisuća eura, a treća u iznosu od 106 tisuća eura, između veljače i svibnja 2013.
“Uplate su bile u više dijelova zbog ograničenja”
Štimac je objasnio i zašto su se uplate odvijale u više dijelova:
“Zbog nekih ograničenja vezano uz financiranje terorizma, transakcije su bile u više dijelova. No, ostajem pri iskazu da sam sav novac vratio u roku od 2-3 tjedna nakon zadnje uplate”, istaknuo je.
Hajduk je 2000-ih bio pred financijskim slomom
Na suđenju je govorio i o stanju u hrvatskom nogometu ranih 2000-ih godina. U to vrijeme, zajedno sa Slavenom Bilićem, Aljošom Asanovićem i Alenom Bokšićem, pomogao je Hajduku financijski.
“Hajduk je imao četiri milijuna maraka duga prema igračima, a mi smo skupili tri milijuna maraka i posudili ih klubu. Tada sam od 2000. do 2005. vodio sportski sektor u Hajduku”, kazao je Štimac.
“Klubovi su poslovali preko paralelnih računa”
Štimac je rekao da su svi veliki hrvatski klubovi bili u blokadi, imali preko 500 milijuna kuna duga prema državi, a igrači su novac primali na ruke. Klubovi su poslovali preko paralelnih računa – Hajduk preko tvrtke Hajduk Cirio.
Transferi, agenti i provizije: kako se radilo u nogometu
Bivši izbornik objasnio je praksu podjele transfernih obeštećenja s igračima, kako bi ih klubovi zadržali.
“Potpisivali smo ugovore s igračima u kojima su oni dobivali dio transfernog obeštećenja. Tako su radili svi klubovi”, rekao je.
Naveo je i primjer Marija Pašalića, koji je svoje pravo na obeštećenje prodao agenciji za 800 tisuća eura, a kasnije je u transferu u Chelsea agencija višestruko profitirala.
Prisjetio se i slučaja Stipe Pletikose, koji je nakon isteka ugovora potpisao novi ugovor po kojem mu je kod sljedećeg transfera pripalo 70 posto transferne odštete.
“Kod kupnje Kranjčara nije nam trebao agent”
Štimac je zaključio primjerom kada Hajduk nije koristio agenta kod transfera Nike Kranjčara iz Dinama.
“Došli smo s ponudom izravno, agent nije bio potreban. Agent je često samo dodatni trošak, pogotovo za klub koji prodaje igrača”, zaključio je Štimac.
