Hrvatska Vlada je u četvrtak dala suglasnost na Ugovor o prijenosu dionica i poslovnih udjela četiri trgovačka društva u sustavu Grupe 3. maj na Republiku Hrvatsku i to bez naknade!
Riječ je o tvrtkama 3. maj motori i dizalice, TIBO, 3. maj STM i 3. maj ugostiteljstvo koje je i organiziralo, skuhalo i podijelilo grah na prvomajskoj proslavi SDP-a u Ronjgima.
Sarkastičnno će možda zazvučati pitanje da li je ministar financija Slavko Linić bio zadovoljan “trećemajskim” fažolom, pa je lobirao kod kolega iz Kukuriku Vlade, no, situacija je, čini se, ipak mnogo ozbiljnija.
Spomenute četiri tvrtke 3. maja, neželjena su djeca pulskog Uljanika, pa ovim potezom Vlada samo kupuje vrijeme do ulaska Hrvatske u Europsku Uniju.
Naime, prošlo je više od tri mjeseca otkako je iz škvera porinut posljednji brod, a da Uljanik nije još uvijek uspio dogovoriti niti jednu novogradnju.
Stoga se postavlja pitanje: hoće li status quo 3. maja potrajati do 1. srpnja da bi se zadovoljili i formalni uvjeti hrvatske države koja je navodno “sanirala” brodogradnju, a poslije – što bude?
Zbog toga na ovaj potez Vlade, kao i na pasivnost ili nesposobnost Uljanika valja gledati kao na farbanje očiju radnika da će se neki brod u neko dogledno vrijeme ipak početi graditi. Puno je realnija opcija da 3. maj ubuduće proizvodi samo dijelove za Uljanik. Time bi se realizirala stara ideja da na hrvatskoj obali Jadrana ostanu samo dva brodogradilišta, splitko i pulsko.
Živi bili pa vidjeli što će se sve događati nakon što u Zagrebu 1. srpnja zasvira službena himna Europske Unije – ‘Oda radosti’, odnosno, da li će se i radnici 3. maja ubuduće moći radovati ili će prevladati neki drugi, realniji osjećaji?(Giancarlo KRAVAR)
