Po prvi put iz redova Katoličke Crkve pojavio se zahtjev za ostavkom premijera Zorana Milanovića i cijele Kukuriku Vlade. Neposredni povod je Milanovićevo ustrajanje da ne povuče Lex Perković usprkos jasno preuzetim obvezama Hrvatske prije ulaska u Europsku Uniju da ćemo poštovati sve predugovore i ugovore koje smo potpisali prije 1. srpnja.
Zahtjev potpisuje glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić, a pisanje ovog tjednika usko se povezuje i sa službenim iako ponekad neizrečenim stajalištima Hrvatske biskupske konferencije (HBK) na čijem je čelu nadbiskup Košić te hrvatskog klera, posebice kardinala Josipa Bozanića koji je u okviru HBK zadužen za odnose s državom.
Glas Koncila je i u bivšem komunističkom sustavu nerijetko, doduše uvijenije, kritizirao tadašnju vlast uglavnom zbog teškog položaja katolika u Jugoslaviji ili zatiranja domoljublja. Dolaskom demokratskih promjena i višestranačja i Katolička Crkva se osmjelila pa je iz vjerskih redova bilo sve više kritike vladajućih neovisno o tome tko je u protekle 23 godine bio na vlasti. Od početka vladavine Kukuriku koalicije glavne crkvene zamjerke odnosile su se na seksualni odgoj u školama, pitanje ustavnog reguliranja braka kao zajednice muškarca i žene, zapostavljanje nacionalnih interesa i tendencije odnarođivanja Hrvata, te prešućivanje komunističkih zločina.
Da bi se bolje mogao razumjeti ovaj Miklenićev zahtjev za ostavkom Vlade potrebno je pročitati njegov prethodni uvodnik naslovljen “Bešćutni političari”. Kritike upućene vlasti nisu svjetonazorske ili ideološke naravi već se autor bavi pretežito gospodarsko-socijalnom situacijom u državi. Tako Miklenić navodi da Hrvatskoj prijeti stečaj jer više ne možemo otplaćivati kamate na goleme inozemne kredite, spominje da je unutrašnji deficit u prvih šest mjeseci dosegao 13 milijardi kuna tj. 2,6 milijardi kuna više nego li je deficit planiran za cijelu godinu, a zadržavajući se na resoru ministra financija Slavka Linića ustvrđuje da smo od njega dobili samo poreznu presiju kada se od sve manje pravnih i fizičkih osoba može ubirati porez. Miklenić je prozvao i oporbu zbog grijeha nečinjenja jer “toleriraju takvo ponašanje onih na vlasti”, poentirajući da država upravlja s 30 milijardi vrijednim nepokretnim dobrima te da ima i pametnih ljudi koji bi mogli izraditi realnu gospodarsku strategiju koja bi slijedila hrvatske nacionalne interese u skladu s europskim.
Znače li ova dva komentara određeni zaokret Katoličke Crkve prema stvarnim problemima države i građana ili ne, prerano je još govoriti. No, već i zahtjev glavnog urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića za ostavkom cjelokupne Kukuriku Vlade može biti znakovit pokazatelj većeg angažmana Katoličke Crkve u predstojećoj vrućoj političkoj jeseni u kojoj nas očekuju još jedan rebalans proračuna, moguće novo zaduženje u inozemstvu, novi otkazi uz “uobičajen” porast broja nezaposlenih nakon kraja turističke sezone, daljnji pad industrijske proizvodnje, te propadanje poljoprivrede, kao i novi štrajkovi. Zbog svega toga od izuzetne je važnosti kako će se u ovakvoj situaciji postaviti Katolička Crkva koja još uvijek uživa velik utjecaj u narodu. Sudeći prema Miklenićevom zahtjevu za ostavkom Vlade, dade se naslutiti oštriji kurs prema vlasti i to o bitnim pitanjima koja tište najveći broj ljudi.(Giancarlo KRAVAR)
