Gradonačelniče, gdje je strategija zaduživanja i upravljanja dugom?

Da stvari nisu ružičaste u finacijama grada, to je valjda već svima jasno. Bliži se kraj fiskalne godine i kao što je bio slučaj do sada, grad je kratkoročnim pozajmicama zatvarao proračunsku rupu. Takvom financijskom (ne)disciplinom kumulativno se nagomilalo 200 milijuna HRK duga što je 1/3 proračuna. Ne zaboravimo da su se riječka KD-a zaduživala za gradske projekte i da je ta zaduživačka struktura dosta nejasna i netransparentana. Iz izjava gradonačelnika Obersnela izgleda da se nastavlja ista nepromišljena politika investicija u komunalnu infrastrukturu koja ne prati fiskalne kapacitete riječke privrede i platežne mogučnosti građana. Kratkoročno, srednjoročno i dugoročno ne postoje naznake iz kojih se može isčitati da će se ti fiskalni kapaciteti i platežna sposobnost gradana povećati. Ako Rijeku u potrazi za poslom napusti još desetak tisuća gradana onda se za taj isti broj smanjio i broj onih koji piju riječku vodu, koji “kakaju” u riječku kanalizaciju, koji koriste usluge gradskog prijevoza, koriste gradski plin itd.

Velika financijske investicije u lučku infrastrukturu i potrebnu prometnu infrastrukturu su na klimavim nogama. Projekcije tereta koje su napravljene prije izbijanja krize u sadašnjim “normalnim uvjetima” svedene su na 2/3 onoga što je planirano. Luka Kopar ulaže 200 milijuna € kako bi zadržala svoju prednost u kontejnerskom prometu naspram Rijeke i Trsta. Izgleda da u glavama onih koje vode Grad i Županiju ne postoji plan B. Na susretu sa nizozemskom Ambasadoricom gradonačelnikov lapsuz kako Rijeka sa svojim “fenomenalnim” položajem može rasteretiti luku Rotterdam je klasičan primjer nepoznavanja materije ili ignoriranja činjeničnog stanja. Prvi put u povijesti teret kroz Rotterdamsku luku je pao i proširenje luke (Maas 2) je stavljeno na čekanje. Od koga to gradonačelnik želi preuzeti teret? Trsta i Kopra?

Izborni program RI2020 je nepregledna megalomanska lista želja koja nema pokrića u fiskalnim kapacitetima riječke privrede i platežnoj mogućnosti građana. Strategija razvoja grada koja je proizašla iz RI2020, o kojoj sam već pisao (https://www.rijekadanas.com/strategija-razvoja-rijeke-nejasna-vizija-netocni-ciljevi-i-pogresne-mjere), je sa stručne strane nedovoljno dobro napravljena i nije prošla potrebnu stručnu procedure prije donošenja. SWOT analiza je u većem dijelu u neskladu s logikom upravljanja projektnim ciklusom. Prema tome, pogrešno svrstavanje u SWOT tablici ili netočna SWOT analiza za rezultat je imala netočno određivanje ciljeva i pogrešno adresirane mjera, a to je već rezultiralo padom proračunskih prihoda grada ispod 700 milijuna HRK. Cijenu svega toga na kraju plaćaju građani kroz veće račune ‘grada-poduzeća’. Rušenjem platežne moći građane, napravljena je prava kataklizma u riječkom malom poduzetništvu i obrtništvu. Broj zatvorenih radnji i trgovina poprima neviđene srazmjere. Slikovito to možemo opisati s borbom sa poplavama. Nastojeći popraviti branu na jedom mjestu gradska uprava otvara još veće rupe na drugim mjestima.

Politika ‘Tercijalizacije Rijeke’ i politika ‘Grad-poduzeće’ je mrtva. Prebacivanjem iz šupljeg u prazno tj. amadmanima na bankrotirani proračun uprave ne šalje se dobra slika građanima. Odgovorni vijećnici, bez obzira na političku pripadnost, trebali bi zatražiti od gradonačelnika i njegove uprave izradu nazavisne strategije zaduživanja i upravljanja dugom. Tek nakon jasne slike financijskog stanja, u koju trebaju biti uključeni dugovi KD s potencijalnim implicitnim i eksplicitnim obavezama grada, koji se proizašli iz izdanih jamstava i ostalih manje očitanih fiskalnih rizika, treba odrediti jasnu dinamiku vraćanja tih istih dugova, i uvjete pod kojima će se dalje zaduživati, kao i za što će se zaduživati. Dok god ne postoji Plan B koji će Rijeci omogućiti rast BDP-a, buduće generacije ne smiju biti lišene mogućnosti upravljanja vlastitom sudbinom zbog financijske neodgovornosti prijašnjih uprava.(RiPrivredni Barometar:boris bradarić)