Home Najnovije HNK izgubio parnicu – porezni obveznici plaćaju

HNK izgubio parnicu – porezni obveznici plaćaju

1821
2

U svibnju 2011. pisao sam o dvostrukim mjerilima koje Nada Matošević Orešković primjenjuje u svome radu. Tako je, pozivajući se na Zakon, kaznila glumice Tanju Smoje, Jelenu Lopatić iAndreju Blagojević koje su sudjelovale u  aktivističkom performansu Neraskidive niti – radnice u kulturi za tekstilne radnice u kojem su se umjetnice solidarizirale s izrabljivanim i nezaposlenim bivšim radnicama tvornice Kamensko. Intendantica je bila mišljenja “da se radi o samopromociji na grbači radnica Kamenskog”.

S druge je pak strane Zakon i nije previše zabrinjavao kada je nastavila s malverzacijama, koje je mogla okončati, ali nije, oko zaposlenja Marine Grgurić kao članice baleta. Marina Grgurić od 9. listopada 1992. radila je u riječkom HNK kao plesačica baleta temeljem uzastopno zaključivanih ugovora o autorskom radu. Nakon isteka ugovora za 2008., od 31. prosinca 2008. radi neko vrijeme bez ikakvoga ugovora te joj je krajem veljače 2009. ponuđen ugovor o autorskom djelu s datumom 12. veljače 2009. i na rok od 1. siječnja 2009. do 31. ožujka 2009. Marina Grgurić je uputila Zahtjev za zaštitu prava 13. ožujka 2009. na koji se intendantica nije niti očitovala, a sve zbog povrede prava iz čl. 41. i čl. 43. st. 2. Zakona o kazalištima. Istim je propisana obaveza intendanta ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

O načinu rada u Kazalištu Marina Grgurić govorila je i za Novi list 9. listopada 2011: Moj rad nije bio autorski, nego sam imala radno vrijeme kao i ostali članovi baleta i svakodnevno ispunjavala svoje obveze. Treba istaknuti i da mi cijelo to vrijeme nisu uplaćivani mirovinski, zdravstveni i drugi doprinosi. A u mojem poslu ozljede su česte… Nisam imala čak ni rodiljni dopust. Dolazila sam vježbati u osmom mjesecu trudnoće, a kad sam rodila, već nakon tri mjeseca vratila sam se na posao. Što se tiče zapošljavanja u Baletu, tu ne postoje nikakva pravila. Neki koji su došli nakon mene prije su dobili posao.

Sonja Bonifačić, odvjetnica Marine Grgurić, navodi kako je suština problema u pojmu “autorski rad”, što je kategorija koja ne postoji u hrvatskom zakonodavstvu. – Postoji ili autorsko djelo ili ugovor o radu. Ugovor za autorsko djelo sklapa se za jednokratni angažman na nekom projektu, dok ugovor o radu podrazumijeva stalno, kontinuirano obavljanje nekog posla. Poslodavac izmišljanjem “autorskog rada” zapravo iskorištava situaciju kako ne bi plaćao doprinose – objašnjava Bonifačić. (Isti članak u Novom listu od 9. listopada 2011.)

Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Rijeci presudio je kako su Marina Grgurić i HNK zaključili ugovor na neodređeno vrijeme počev od 10. listopada 2008. pa nadalje. Naloženo je HNK da Marinu Grgurić vrati na rad, da joj izvrši upis radnog staža u radnu knjižicu počev od 10. listopada 2008. HNK je dužan platiti i parnični trošak u iznosu od 16.912,50 kn te mjesečne razlike plaća i naknade plaća (od dospjeća pojedinog iznosa) u visini 136.371,01 kn plus zatezne kamate. Odbijen je zahtjev kojim se utvrđuje radni odnos (a ne autorstvo) od 9. listopada 1992. do 9. listopada 2008.

Obje strane u postupku podnijele su žalbe. HNK na sve navedeno dok se tužiteljica žalila poradi neutvrđivanja radnoga odnosa od 1992. do 2008.

Krajem prošle godine dovršen je žalbeni postupak te je Županijski sud u Rijeci donio presudu u kojoj je odbijena žalba HNK kao neosnovana dok je uvažena žalba Marine Grgurić te se presuda prvog stupnja preinaćuje na način da se utvrđuje da se tužiteljica nalazila u radnom odnosu na određeno vrijeme kod tuženika od dana 09. listopada 1992. do 09. listopada 2008. na radnom mjestu plesača baleta. Nalaže se tuženiku izvršiti upis radnog staža u radnu knjižicu počev od 09. listopada 1992. do 09. listopada 2008.Nadalje je HNK dužan nadoknaditi i daljnji parnični trošak u iznosu od 2.152,50 kn.

Dakle, HNK je dužan povrh mjesečne razlike plaća (136.371,01 kn), kamata na iste te parnične troškove uplatiti i sve doprinose od 9. listopada 1992.  A tko će to platiti? Naravno, porezni obveznici Rijeke. I što je s pitanjem odgovornosti?

Svašta se plaća pa će se platiti i ovo. No, u ovom vremenu besparice, recesije, krize i rezanja sredstava koliko se s ovim novcem moglo načiniti programa u kulturi? Ono što je zanimljivo jest i činjenica da je HNK zastupan putem jednoga odvjetničkog ureda iako porezni obveznici plaćaju i pravnika u HNK. Presuda je ukazala da se unutar kazališta radi u sivoj zoni jer nelegalno sklopljeni ugovori (i dalje produžavani) to u najmanju ruku jesu.

Da je kojim slučajem HNK privatna tvrtka, kako bi se uprava odnosila prema direktoru koji na ovakav način funkcionira? Dakle, lažira podatke (o gledanosti i posjetiteljima), srozava kvalitetu rada na niske grane, mnogi radnici iskazuju strah od mobbinga, govore o umjetničkoj i repertoarnoj katastrofi, tjera trudnice plesati u osmome mjesecu trudnoće, selekcionira i diskriminira novinare u odnosu na pristupanje informacijama, ali i praćenju rada, gubi parnice u iznosima u stotinama tisuća kuna…

Biste li takvoga ravnatelja zadržali na poslu? I što biste poručili vašoj okolini – da takvu osobu i dalje podržavate? Što takvim postupcima čini Grad Rijeka? Podržavanjem ovakvog poslovnog funkcioniranja, kakvu sliku šalje poreznim obveznicima u smislu dobrog gospodarenja njihovim novcem? A što je s moralnim dimenzijama cijeloga slučaja? (Zvonimir Peranić, Dayline.info)

Previous articleHDZ pobjednik općinskih izbora u Lokvama
Next articleDino Drpić na Kantridi

2 COMMENTS

  1. nakon prepisivanja članka iz NL na kraju ipak napisao svoj standardni jal naspram HNK…
    i ono malo ili ništa što Rubikon teatar dobiva iz proračuna plačaju porezni obveznici…a zašto???

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here