Home Najnovije Kako su lockdowni utjecali na djecu? Kabinet Martis: Trebamo anticipirati rizike za...

Kako su lockdowni utjecali na djecu? Kabinet Martis: Trebamo anticipirati rizike za mentalno zdravlje djece i doskočiti „rupama“ u obrazovanju koje su nastale

465
0

Iza nas su dva lockdowna, a o trećem se sve glasnije šuška, i, iako se u medjima u kontekstu zatvaranja i zabrana rada uvijek spominju ugostiteljski objekti i teretane, i mnoge druge djelatnosti su u proteklih godinu dana bile pogođene vladinim zabrana rada u svrhu sprječavanja širenja koronavirusa. Među njima su i svi koji obavljaju djelatnost obrazovanja i poučavanja, od škola stranih jezika i obrazovnih centara do različitih radionica za djecu i igraonica. Kako je ova djelatnost „preživjela“ još jedan lockdown, kakvi su im planovi za ostatak školske godine, jesu li spremni dočekali prelazak na online nastavu, što nude riječkim predškolcima i školarcima te iščekuju li jesen sa zebnjom, upitali smo Moranu Jokić, vlasnicu, vlasnicu Kabineta Martis.

Morana Jokić vlasnica je Kabineta Martis na Pomeriu, Moše Albaharija 6b, u kojem se održavaju programi za predškolsku djecu: edukativne radionice, radionice početnog pisanja, čitanja i računanja za predškolarce i prvašiće, senzomotoričke radionice te pomoć pri učenju za školarce.

Nakon gotovo 3 mjeseca zabrane rada, ponovno možete održavati edukativne radionice za djecu. Recite nam, kako ste „preživjeli“ ovaj period?
Kao i svakom poslu, a pogotovo u našoj djelatnosti, gdje se bavimo najosjetljivijom skupinom, djecom, nije moguće nastaviti na onom „mjestu“ gdje smo prekinuti bez određene prilagodbe i osluškivanja potreba naših korisnika. Djeca su generalno jako „osjetila“ svaki od perioda strožih mjera, jer su se manje kretala, manje družila, manje su bila izložena kvalitetnom edukativnom sadržaju i programu koji uključuje njihove vršnjake te su u većoj mjeri koristila tehnologiju u svakodnevnom životu na nestrukturiran način. I time je za njih potrebno omogućiti period oporavka i period za poticanje onih područja razvoja koja su posebno ugrožena u ovim vremenima – socijalne i komunikacijske vještine, usmjerena pažnja, govor, fina motorika koja je neophodna za uspješno snalaženje s školskim zadacima i životnim vještinama.

 

Na proljeće ste također imali zabranu rada gotovo 3 mjeseca, to je ukupno gotovo pola godine u lockdownu, kako je to utjecalo na vaše poslovanje? Kako ste se prilagodili?
Prilagodba je prvenstveno bila obostrana jer su i roditelji prepoznali važnosti uključivanja djece u ljetne programe, kako bi se „nadoknadilo“ ono što je propušteno a mi smo se trudili ponuditi im one programe koji u to vrijeme odgovaraju njihovim poslovnim obavezama i činjenici da veći dio djece nije u dječjem vrtiću. S predškolarcima smo u okviru tog programa posjećivali i muzeje, radili projekte, nudili bogato poticajno okruženje i sustavno se pripremali za novu pedagošku godinu, bilo da se radi o još jednoj godini u vrtiću ili prelasku u školski sustav.
Što mislite, pod uvjetom da ne bude novih ograničenja rada, koliko će vam trebati da se vaš posao vrati na razinu od prije pandemije covida?
Izuzetno je teško planirati naš rad ukoliko znamo da postoji mogućnost da se neće realizirati kompletan fond sati jer naši programi imaju određeni početak, sredinu i kraj, pri čemu stalno pratimo interes i napredak djeteta. Pod uvjetom da neće biti novih ograničenja rada, kako ste postavili pitanje, trebati će nam sigurno više od pola godine da nam se stabilizira broj upisane djece na prijašnju razinu, ali u tome je važno i povjerenje naših polaznika u stabilnost i neprekidnost programa, što u velikoj mjeri ne ovisi o nama. Najviše nas brine možemo li svojim klijentima jamčiti tako nešto na jesen.


Ono što je dobro, moram istaknuti, jest činjenica da smo sada imali prilike testirati mogućnosti i ograničenja online poduka, te na taj način ponuditi jedan dio usluga ovim putem ali isključivo za onu skupinu klijenata koja je to svjesno odabrala radi udaljenosti ili drugih osobnih razloga. Online poduke kao oblik zamjene za neposredni rad, onim klijentima koji su se inicijalno upisali u klasične programe, nisu se pokazale kao sretna kombinacija.
Prije svega želimo neku garanciju da će nam rad u malim grupama koje se ne susreću i ne miješaju biti moguć i na jesen, te se trudimo obavještavati strukovne komore, organizacije i druga tijela koja je važnost našeg opstanka na tržištu i izgradnje jedne pluralne ponude edukativnih programa. U stalnoj smo komunikaciji s našim klijentima i trudimo se da ne dajemo lažna obećanja koja bi iznevjerila povjerenje u koje smo jedni i drugi mnogo ulagali.

Kako će ove dvije školske godine izgubljene u lockdownima i manje ili više uspješnim pokušajima nastave na daljinu utjecati na djecu školske dobi? Što biste savjetovali roditeljima, na što da obrate pažnju kod svoje djece?
Najviše bi im savjetovala da ne budu strogi prema sebi ukoliko smatraju da su nešto mogli drugačije učiniti. Generalno od svih roditelja čujemo kako su djeca, dok su zatvorena u četiri zida, ovisna o tehnologiji kao sredstvu za uklanjanje dosade. Velik broj stručnjaka govori kako su dosada i dokolica dobri za dijete ali manji je broj konkretnih savjeta i alata kako doskočiti tome da se dijete ne uhvati u neki loš krug s toliko privlačnim aplikacijama i servisima koji se nude na pametnim telefonima. Umjesto toga da razmišljamo jesmo li ili nismo dobro doskočili načinu provođenja vremena i kvaliteti online nastave koju su djeca imala prilike pratiti, smatram da trebamo svi zajedno razmišljati o onome što je pred nama. Prije svega, trebamo anticipirati rizike za dječje mentalno zdravlje u postpandemijskom vremenu i doskočiti „rupama“ u obrazovanju koje su nastale u većoj ili manjoj mjeri kod svih. S dobrim radnim navikama nikada ne možete pogriješiti pa u tom smislu roditelji mogu početi s većoj ulogom djece u kućanskim poslovima, odlučivanju o zajedničkim obavezama i dužnostima, okrenuti se životnim vještinama koje su univerzalne i ne ovise o niti o vrsti niti stupnju obrazovanja. Pored toga, većina djece se bolje emocionalno osjeća ukoliko postanu uspješni u učenju i svladavanju novih vještina a tu mogu pomoći kvalitetni izvanškolski sadržaji koji slijede interes djeteta. Promatrati dijete i sebe kao cjelovito biće kome je potrebno da bude uspješno u svakodnevnom životu ali i da bude samostalno i proaktivno u stvaranju vlastitih prilika. Upravo tome se okrećemo i u našim programima za predškolarce, nastojeći da djeca u školu krenu s dobrim samopouzdanjem i vjerom u svoje sposobnosti.

Kakve aktivnosti planirate u vašem obrazovnom centru do kraja ove školske godine, što planirate ponuditi školarcima?
Školarcima nižih razreda možemo ponuditi razne oblike pomoću u učenju, frontalno i online, vježbe pažnje i koncentracije, tehnike učenja i pamćenja. U suradnji s vanjskim stručnjacima moguće je obaviti testiranje djeteta pred polazak u školu i logopedsku procjenu. Za sve upite i nejasnoće uvijek smo dostupni na telefon pa ovim putem pozivamo roditelje da se jave ukoliko im je potrebna neka vrsta preporuka koja je usluga najprimjerenija za njih i njihovo dijete.

 

Kome su vaše radionice namijenjene i što sve imate u ponudi?
Individualni programi kreiraju se u skladu s potrebama djeteta a grupni programi odnose se na predškolsku djecu od 5 do 7 godina. Najviše upita imamo za grupe za predškolarce koje su osmišljene kao temelj za razvoj predvještina pisanja, čitanja i računanja. U dinamici od dva dolaska na tjedan naši predškolarci mogu pohađati jesenski i proljetni modul te se postepeno do ljetnih praznika kvalitetno pripremiti za ono što se od njih očekuje u školskom okruženju. Grupe su male a pristup je individualan, dajemo stalne povratne informacije roditeljima o napretku djeteta a metode i poticaji koje koristimo prilagođeni su tom uzrastu.U skladu s najnovijim spoznajama o razvoju dječjeg mozga djeca su izložena različitim materijalima, sadržajima i aktivnostima koje razvijaju svijest o sebi, svom tijelu i govoru.

Što mislite, hoće li se situacija na jesen normalizirati i pripremate li vaš obrazovni centar za sve scenarije?
Svakako se pripremamo za sve scenarije jer je to u današnje vrijeme neizbježno. Zagovarati ćemo da rad u malim grupama bude dozvoljen ukoliko možemo ispuniti sve epidemiološke mjere, pa se tome i nadamo jer smatramo da je ekonomija doživjela teže udarce koji ne bi podnijeli još jednu „zatvorenu“ jesen. Dobro je što sada postoje i mnoga istraživanja o tome koliko je djeci važan kontinuitet i briga o obrazovanju za njihov cjelokupan životni i poslovni put u budućnosti, pa čak i tjelesno zdravlje, gdje će i znanost stati iza potrebe da se djeci omogući adekvatna obrazovna podrška izvan okvira školskih programa a naročito ako su ti školski programi doživjeli težu prilagodbu na online oblike rada koju je roditelj sam ocijenio kao negativan faktor za emocionalne zdravlje svog djeteta. U tom slučaju roditelj bi trebao imati izbor da djetetu omogući izvannastavne oblike pomoći koji mogu ili ne moraju biti online, ovisno o preferencijama i karakteristikama djeteta a koje na tržištu nude različiti subjekti. Mislim da je važno da postoji raznolika ponuda a da tržište samo odlučuje o trajanju i popunjenosti nekog programa na temelju povratnih informacija korisnika. Pripremamo se za sve scenarije ali se prvenstveno pripremamo za kvalitetu i pitanje kako je održati u uvjetima ograničenja našeg rada, to je uvjet koji prethodi svim drugim postupcima s djecom.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here