Što vrijeme odmiče dalje Hrvatska postaje društvo još većih apsurda. Upravo je ovih dana EU parlament skinuo imunitet IDS-ovom zastupniku Jakovčiću. Austrijski poduzetnik je Jakovčića optužio za traženje mita od 500.000€ u vezi realizacije jednog projekta u Istri. Ne tako davno, u emisiji “Nedjeljom u 2“ Jakovčić nije znao objasniti na koji način otplaćuje kredit od 6.000 € s primanjima koji ne prelaze 2.000€. Od tog dana pa do danas niti jedna relevantna hrvatska institucija nije pročešljala Jakovčićeve financije da bi se došlo do spoznaje odakle se namiruju onih 4.000€ za nadoplatu kredita. Bez obzira na sve Jakovčićeve netransparentne financijske tokove sadašnji premijer Milanović ga stavlja na listu za EU parlament koji mu je upravo ovih dana ukinuo imunitet. U HR-apsurdistanu izabrani gradonačelnik Bandić iz pritvora smjenjuje v.d. zagrebačkog gradonačelnika, građani ponovo izabiru gradonačelnika Vlahušića s pravomoćnom presudom, drug (Komadina) štiti svoga kolegu (druga Sabu) nakon pravomoćne presude za podmićivanje gradskih vječnika , u Saboru nam sjedi Mercelica itd.
Hrvatska utopija
Dokumentarni film ‘Utopija’ mali je podsjetnik na sve ono čega smo se zadnjih dvadesetak godina naslušali i nagledali, a što i dalje bitno utječe na našu sadašnjost i budućnost. Hrvatska Utopija temeljena je na nevjerodostojnosti i nemoralnosti hrvatskih političara. Upravo ta činjenica okovala je Hrvatsku u debele okove licemjerstva, korupcije i političke korupcije čvrsto držeći društvo u stagnaciji i apatiji, udaljavajući nas od moderne liberalne demokracije i društvenog napretka.
Na kraju moram se osvrniti na izjave našeg župana Komadine da bi shvatili odakle dolazi to zlo. “Ja Sabu znam godinama, zabrljao je neke stvari, ali ne mogu reći da je kriminalac jer nije stvorio sebi materijalnu korist. On je prekršio zakone ali nije kriminalac. On je osuđen za nešto što nije napravio, za mito koje nije dao. Tamo piše trgovanje utjecajem, znate kako se sastavljaju postizborne Vlade, tako da se trguje. Nude se ministarstva i javna poduzeća da bi se zatvorila većina u Saboru. To rade u Francuskoj, Velikoj Britaniji, pa i u Hrvatskoj”.
Vjerodostojnost i moralnost politike proizlazi iz zakona i drastičnih kazni
Rene Leegte, parlamentarni zastupnik VVD stranke u Nizozemskoj, dao je ovih dana neopozivu ostavku. Razlog njegove ostavke leži u tome što nije naveo svoja “dodatna primanja“ u imovinskoj kartici. Samo da objasnim da se ovdje ne radi o poreznoj utaji, koja je kazneno dijelo (godišnjoj prijavi). Ovdje se radi o prijavi dodatnog dohotka kako bi parlament mogao vidjeti, na kojim područjima odluka, kod dotičnog parlamentarca može doći do sukoba interesa. Pazite, može doći, što znači da se sukob interesa još nije niti dogodio.
Nizozemski premijer Mark Rutte odbio je uvrstiti novi populistički prijedlog zakon o azilantima na sjednicu Vlade iz čistog razloga što takav zakon nije dio koalicijskog sporazuma. Za one koji ne znaju kako funkcionira moderna liberalna demokracija, vrijedno je spomeniti da birači u modernoj liberalnoj demokraciji znaju točno što će Vlada raditi u sljedeće 4 godine. Kako se stranke mogu dogovoriti što će raditi sljedeće 4 godine? Sada dolazimo do one hrvatske utopije i Komadinine “šalabahter demokracije“. Pitanje svih pitanja je: kako je Mark Rutte postao premijer Nizozemske? Pomoću šalabahter demokracije, predizbornim koalicijama i dogovorima ispod stola?
Hodogram moderne liberalne demokracije
Svi članovi nizozemske liberalne stranke VVD izabrali su g.Henry Keizer za predsjednika stranke na temelju njegovog stranačkog izbornog programa koji je sastavio uz pomoć prominentnih liberalnih “think tank“. Godinu dana prije novih parlametarnih izbora g.Keizer i njegovo predsjedništvo dali su stranačkim i nestranačkim stručnjacima zadatak izrade Izbornog programa. Taj Izborni program je prihvačen na Izbornoj konvenciji. Nakon prihvaćanja izbornog programa slijedi izrada izborne liste od strane Predsjedništva stranke. Taj prijedlog liste ponovo dolazi do članova stranke i usvajanjem te liste Mark Rutte je postao politički vođa stranke dobivši mandat, zajedno s ostalim članovima na izbornoj listi, za političko djelovanje temeljeno isključivo na izglasanom izbornom programu stranke. Važno je napomenuti da predsjedništvo stranke ne može biti na listama, niti biti u izvršnoj vlasti, a da su zajedničke liste zabranjene. Ovo je prva linija obrane stranačke vjerodostojnosti i moralnosti.
Druga linija obrane stranačke vjerodostojnosti i moralnosti: Kraljev informator
Kada je VVD dobio izbore na scenu stupa kraljev Informator. Zadatak Informatora je izrada koalicijskog sporazuma (usuglašavanje stranačkih izbornih programa). Važno je napomenuti da je politički vođa Rutte morao dobiti blagoslov predsjedništva svoje stranke jer su se tijekom usaglašavanja stranačkih programa morale mjenjati određene stavke u različitim područjima političkog djelovanja. Nakon blagoslova svih stranačkih centrala (predsjedništva stranaka) koje čine koaliciju, koalicijski sporazum informator je odnio kralju. Uz osiguranu natpolovičnu većinu u parlamentu i s potpisanim koalicijskim sporazumom Rutte je dobio mandat od kralja da može sastaviti svoju Vladu. Tek sada se počinje govoriti o imenima ministara i njihovim zamjenicima. Svi ostali u ministarstvima su profesionalci koji taj posao obavljaju za sve Vlade. O raspodjeli javnih poduzeća se apsolutno ne priča niti se oni predmet bilo koje političke raspodjela. Prema tome “drug“ Komadina apsolutno ne razumije kako funkcionira moderna liberalna demokracija.
Treća linija obrane vjerodostojnosti i moralnosti: Novi politički vođa
Mark Rutte kao premijer ne može više obnašati funkciju političkog vođe nego je njegovo mjesto preuzeo Halbe Zijlstra. On kao predsjednik kluba zastupnika VVD postaje novi politički vođa, a njegov glavni zadatak je da prati provedbu kolicijskog sporazuma. Da je Mark Rutte poslao onaj populistički prijedlog zakona o azilantima Halbe Zijlstra bi ga sigurno torpedirao, bez obzira što su obojca iz iste stranke. Birači se ne smiju varati.
Četvrta linija obrane vjerodostojnosti i moralnosti: Predsjedništvo stranaka
Kako članovi predsjedništva ne mogu biti u zakonadovnoj i izvršnoj vlasti onda kod njih ne može biti niti sukoba interesa. Ne tako davno, 2006. godine, predsjedništvo jedne druge stranke, D66, je povuklo podršku koalicijskog vladi. Razlog tome je bilo torpediranje jednog njihovog zakona u Gornjem Domu od strane koalicijskog partnera. I ta vlada zbog vjerodostojnosti i moralnosti je morala pasti.
Rad hrvatskih stranaka sve sličniji vođenju kriminalnih organizacija
Godinama u medijima i stručnim krugovima pričamo o vjerodostojnosti i moralnosti stranaka i političara. Oko jednoga svi se slažu. Bez vjerodostojnosti i moralnosti politike Hrvatska je osuđena na propast. Ono što se ne može čuti u svim tim besmislenim raspravama je način na koji će se osigurati vjerodostojnost i moralnost hrvatskih političkih stranaka. Pokušaj zabrane predizbornih koalicija, kao prvi mali pozitivan iskorak u tom pravcu, kompletna politička elita je dočekala na nož. Ono što recimo Nizozemci vide kao rješenje naših problema, jasna zakonska regulativa koja se odnosi na rad stranka i drastične kazne za političare, naši “istinski demokrati“ preko medija koje kontroliraju stalno uspijevaju zamagliti. Kada pratite nizozemsku proceduru donošenja političkih odluka i njenog monitoringa shvatit ćete da se vlast u strankama temelji na trodiobi vlasti za razliku od našeg čistog predsjedničkog sustva. Nakon 25 godina hrvatska demokracija još uvijek prolazi svoj križni put. Nažalost, mišljenja sam da su se stvari samo pogoršale. Sadašnja hrvatska politička elita kroz “svoju“ školu demokracije školovala je na tisuće “studenata“ koji o vjerodostojnosti i moralnosti politike neznaju ništa. I kad na to dodate da je velika većina hrvatskih građana demokratski skoro nepismena onda će onakve izjave našeg župana Komadine ostati nekažnjene. Neće biti reakcije hrvatskih institucija, niti nadležnih stranačkih tijela, a kamoli birača. (boris bradarić)
Učinit ću iznimku i komentirat ću ovaj vrhunski komentar g.B.Bradarića. Sabo SDP-ovac već sad bivši osuđen je za pokušaj kupovine vijećnika, a ovdje u Rijeci na razini županije SDP je neformalno kupio jednog vijećnika, a na razini grada čak tri, i sve to bez ikakve istrage, a kamo li suda. To samo potvrđuje koliki su krakovi hobotnice i truleži u Rijeci i županiji. Jasno, Komadina brani Sabu, ali ne govori da je Sabo amater prema ovom što imamo ovdje u ovom devastiranom gradu pod vlašću SDP-a.