Tommaso Maestrelli bio je trener Lazija koji je osvojio Serie A u sezoni 1973-1974. Također, bio je trener Lazija s najviše nastupa u nacionalnim kupovima, čak 34.
Tommaso Maestrelli rođen je u Pisi 7. listopada 1922. Regija Puglia, a posebno grad Bari, usvojili su ga otkako se 1935. godine njegov otac, željezničar, preselio tamo s cijelom obitelji. Mladić je ubrzo pokazao veliku nogometnu nadarenost. Nakon što je prošao probu u Bariju i već u sezoni 1938./1939. debitirao je u prvoj momčadi. Trener József Ging nije oklijevao 29. veljače 1939. poslati ga u teren u utakmici protiv Milana, kada je imao nešto više od 16 godina. Sljedeće godine, iako još nije bio prvotimac, pridonio je ostvarenju ostanka u Serie A. Od sezone 1940./1941. postao je prvotimac u veznom redu Barija. Sve do 1943. kada je mobiliziran. Maestrelli je završio u Crnoj Gori. Talijanske oružane snage su nakon kapitulacije Italije 1943. ostale su u bliskom kontaktu s Nijemcima.
Ratno iskustvo i pridruživanje partizanima
Kada je radio objavio vijest o primirju 8. rujna, nedostatak jasnih smjernica izazvan sramotnim bijegom kralja i Glavnog stožera uzrokovao je kolaps talijanskih oružanih snaga, posebno onih u inozemstvu. Maestrelli je bio vojnik divizije Ferrara, stacionirana da čuva Cetinje-Podgoricu pod zapovjedništvom generala Franceschinija. Isprva je divizija pristala surađivati s Nijemcima, ali je ubrzo bila potpuno razoružana i prisiljena marširati na sjever. Marširanje je bilo dugo gotovo pet stotina kilometara. Tijekom internacije, mladi Maestrelli je pretrpio infekciju na stopalu, pa je prebačen u neku vrstu bolnice gdje je ostao hospitaliziran oko četiri mjeseca. U međuvremenu, 19. listopada 1944. partizanske su snage bile angažirane u opsadi Beograda u pokušaju da ga oslobode.
Oslobađao Zagreb kao partizan
Tommaso se prijavio talijanskom bataljunu Garibaldi, koja je bila dio Titove armije. Budući trener Lazija tako je postao jugoslavenski partizan pridonoseći najprije oslobađanju glavnoga grada, zatim borbama na Sremskom frontu u Vojvodini i Hrvatskoj, te na kraju borbama za oslobođenje Zagreba do konačne kapitulacije Njemačke. Nakon rata Maestrelli se vratio u Italiju, skinuo uniformu i posvetio se nogometu, ali ne napuštajući političku predanost koju je razvio na Balkanu.
Uspon u trenerskoj karijeri: Od Barija do Lazija, kako je osvojio Serie A
Objesio je kopačke o klin 1957., nakon što je igrao i za Romu (1948.-1951.) i Lucchese (1951.-1953.). Započeo je trenersku karijeru: nakon nekoliko sezona kao pomoćni trener u Bariju, 1963. je vodio seniorsku momčad, zatim je prešao u Regginu (promovirana u Serie B), u Foggiu (promovirana u Serie A). Kao trener Lazija u samo četiri godine stigao je do scudetta. Ali na samom vrhuncu dijagnosticiran mu je rak jetre i ostalo mu je samo nekoliko mjeseci života. Zahvaljujući eksperimentalnom liječenju stanje mu se toliko popravilo da je u sezoni 1975-76 ponovno sjeo na klupu Lazija, ali je 2. prosinca 1976. preminuo. Gotovo pedeset godina kasnije, sjećanje na Maestrellija kao sportaša ostaje živo u Rimu, posebice među navijačima Lazija. Njegovo partizansko iskustvo ostaje stranica njegova života koju malo tko zna.
