Home Kolumne KOMENTAR: Tolerancija prema netolerantnim ljudima?

KOMENTAR: Tolerancija prema netolerantnim ljudima?

1674
0
u1
Piše: Boris Bradarić

U liberalnim demokracijama uvijek se postavlja pitanje koliko treba biti tolerantan prema netolerantnim ljudima, posebno prema onima koji potkopavaju njena temeljna načela, slobodu misli i slobodu govora? Poznati liberalni mislilac John Stuart Mill tvrdi da sloboda govora nije važna samo zato što svatko ima pravo na slobodu izražavanja, nego i zato što zajednica u kojoj živimo ima pravo čuti naša razmišljanja. Zajednice u kojima postoji sloboda govora dozvoljavaju da sve smije biti izrečeno. Kao što je naglasio Tocqueville, ljudi se boje slobodno govoriti ne zbog straha od kazni, već zbog pritiska članova zajednice. Kad pojedinac iznosi nepopularne ideje, može se suočiti s prezirom članova svoje zajednice ili čak postati žrtvom zlostavljanja.
Jučer sam doživio neviđeni šok u trenutku kada sam od vlastite djece, koju pokušavam odgojiti u duhu “živi i pusti druge da žive na svoj način”, čuo da je nošenje i mahanje hrvatskim zastavama odraz velikog primitivizma i zatucanosti. Na moje potpitanje o Norvežanima, Nizozemcima, Dancima i svim drugima koji mašu svojim zastavicama, na bilo koji državni praznik, odgovorili su da je to daleko kulturnije i miroljubivije.
Mogu reći da sam kao “čisti” Hrvat koji je još u vrijeme starog režima odlazio u crkvu, dok ju je velika većina Hrvata zaobilazila, ostao neugodno iznenađen stavovima svoje djece. Prema tome, ovdje se ne radi o voljeti ili ne voljeti Hrvatsku, ovdje se radi o Hrvatskoj koja je dio svih nas. O malim Hrvatskama koje su dio svakog pojedinca i koje onda sve zajedno čine “našu” Hrvatsku. Moju, tvoju, njegovu, njihovu itd. U trenutku kada dio građana ili dio socijalnih skupina osjećaju da im je nanesena šteta i da im je ta Hrvatska oduzeta jer je netko drugi nastoji “kontaminirati”, prisvojit za sebe, postavlja se pitanje do kada država i njene službe mogu tolerirati postupke ljudi koji potkopavaju temeljna načela liberalne demokracije, slobodu misli i govora.
Nemili događaji koji su se dogodili u toku Domovinskog rata nas upozoravaju da mora postojati “nulta” tolerancija prema svima onima koji potkopavaju temeljna načela liberalne demokracije bez obzira koliki je njihov doprinos u stvaranju hrvatske države. Hrvatska nije ničija prčija, čak i ako ste za nju izgubili i oba dvije noge. Današnje bitke za Hrvatsku (Oluje) vode se na jedan sasvim drugi način i sa sasvim drugim ljudima te svako “kontaminiranje” i povratak u rane 90-e znači rušenje onoga za što su mnogi dali svoje živote.
Ne ulazeći u način rada i kvalitetu intedanta HNK Frljića, policijski kordon ispred kazališta, premlaćivanje novinara, vrijeđanje i zlostavljanje publike koja je izlazila iz kazališta, jasan su signal državnoj i lokalnoj upravi da su prijeđene granice dopuštenoga ponašanja i da treba početi tražiti rješenja koji će osigurati sigurnost svakog pojedinca u ovom gradu.
Jedna od ključnih kontroverzi političke teorije proizlazi iz suprotstavljenosti slobode i drugih temeljnih vrijednosti. U kojoj je mjeri dozovljeno ograničiti slobodu kako bi se ostvario red koji omogućuje zaštitu pojedinaca? Postoje li opravdani slučajevi ograničavanja slobode govora i cenzure? U kojoj je mjeri dozvoljeno ograničavanje osobne slobode u ime jednakosti i pravednosti? John Stuart Mill, uz Lockea najznačajniji zagovornik klasičnog liberalizma, to je formulirao ovako: “Jedini cilj, zbog kojega se sila može s pravom primijeniti nad bilo kojim članom civilizirane zajednice protiv njegove volje, jest njegovo sprečavanje da nanese štetu drugima. Njegovo vlastito dobro, fizičko ili moralno, nije dovoljno opravdanje za to.” Ovdje Mill formulira vrlo važno liberalno načelo koje se naziva “načelom slobode” ili, ponekad, “načelom štete”: država se ne smije miješati u život pojedinca, osim kako bi ga spriječila da nanese štetu drugim pojedincima.
Ta šteta prema pojedincima je napravljena. Bez obzira koliko se mi slagali s njihovim postupcima, razmišljanjima ili političkim idejama, nitko ama baš nitko nam ne daje za pravo da se stavljamo iznad zakona i da psihološki ili fizički zlostavljamo druge. Vrijeme je da institucije počnu raditi svoj posao kako bi i moja djeca “kulturno i miroljubivo” mahala hrvatskim zastavicama za vrijeme državnih praznika.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here