Nakon Hypo Alpe Adrie, još jedan austrijski poslovni poduhvat je na putu nasukavanja u Južnoj Europi, piše današnji austrijski Die Presse o pokušaju kupnje brodogradilišta 3.maj od strane austrijskog industrijalca Mirka Kovatsa. Nakon propasti pokušaja preuzimanja srpskog rudnika Bakra u Boru, sada je na nož dočekan u najvećem kvarnerskom škveru pa bi Kovats mogao povući svoju ponudu za kupnju.
Mirko Kovats
Predsjednica radničkog vijeća Nada Jelinić Starčević pokrenula je prijavu protiv Kovatsa još u lipnju zbog pretpostavljene krađe poslovne tajne. Najvažniji dokument u postupku tendera je plan restrukturiranja – stotinjak stranica Kovatsove ponude je potpuno istovjetno s našim programom iz 2008. godine. Radi se o povjerljivim dokumentima iz samog brodogradilišta, objašnjava Jelinić Starčević za Die Presse.
Kovats se smatra nevinim uz poruku radničkom vijeću i ministru gospodarstva Popijaču: -Ukoliko predsjednica radničkog vijeća svoju prijavu ne povuče, povlačim svoju ponudu.
Kovatseva ponuda je dana kroz Crown Investment, tvrtku iz Munchena, koju u Hrvatskoj zastupa Veljko Božić. Prema pisanju Die Pressa, Kovats bi uz preuzimanje investirao 80 milijuna eura u restrukturiranje tvrtke.
Oko 3000 zaposlenika brodogradilišta se boji, strahujujući da će Kovats u slučaju stečaja brodogradnje graditi energetska postrojenja. Hrvatsko povjerenstvo za natječaj mora odlučiti oko plana restrukturiranja, a nakon toga odluku povjeriti Europskoj komisiji. (rd)
Zašto radnici u 3. maju ne žele preuzet sami na sebe vlasništvo i upravljanje firmom? Zadnji put su iz Vlade rekli da ce tako zavrsit ako nikog ne nađu za kupovinu! Zašto ne guraju taj model privatizacije?
Možda zato jer:
1. Radnici preuzimaju kompletan dug brodogradilišta u cijelom iznosu, a to nije jedna kuna.
2. Šime kovinotokar bi htio bit direktor razvoja, a Pero zavarivač financijski direktor – dakle, nema kadrova.
3. Bili vlasnici radnici ili kineski mešetari plavim školjkama posla jednostavno nema, dakle treba ga na tržištu naći . Tko ?
4. Što kad taj tvoj model privatizacije propadne ? Kome idu dugovi, teren, strojevi, radnici i njihove penzije i plaće ?
5. Budimo pametni i priznajmo konačno da je 3. Maj radio dobro dok su sa njim radili Brodokomerc, Brodomaterijal, Vulkan, Torpedo, Benčić, razne stotine kooperanata čiji potencijal danas više ne postoji. U svim tim firmama koje su radile većinom za 3. Maj bilo je zaposleno desetak tisuća ljudi sa familijama. Tko se danas sjeti njih i njihovih otkaza ? I čemu onda takva patetika ?
6. Nema para – nema posla. Bez para nitko neće preuzeti nikakvu obavezu. Firme se prodaju ili kad rade izvrsno, za jako dobru cijenu, ili kad propadaju, za bagatelu. Tko kupuje stabilne i jake firme ? Onaj tko želi nastaviti i nadograditi postojeći posao. Tko kupuje firme na izdisaju ? Onaj tko ih želi ugasiti.
1. zašto bi radnici preuzeli sav dug a strancima se nudi oprost dugova, šta za nas važe druga pravila, uostalom i dug bi se otplatio ako bi se firma dovela u pozitivno poslovanje (ne po današnjem modelu, restrukturiranje proizvodnje i organizacije je pod broj 1 vec 20 godina)
2. Ovo ti je čista kapitalistička floskula, radnička vijeća su postavljale uprave do 90te pa je propast krenula tek kad su to prepustili strankama (partiji). Vlasnik postavlja upravu i tako je uvijek bilo, a ne nezainteresirani (tj. s pogrešnim interesima) političari
3. 3. maj je napravio plan restrukturiranja prije dvadeset godina gdje se proizvodnja prebacuje na specijalne brodove i plovne objekte, bulk i ostale vrste low cost transportnih brodova su jednostavno na istoku daleko jeftiniji samim time nama nekonkurentni.
4. A kome sad idu, 12 milijardi kuna su porezni obveznici uplatili tom brodogradilištu, ovako bi barem vrijednost bila dana većem broju ljudi a ne jednom vlasniku koji bi autokratski vladao takvim kolektivom. Uostalom dok god je firme i dugovi se mogu vraćat, jednom kad se ugasi sve je propalo.
5. slažem se – al ja sam ljevičar i ne dam da se krade, pogotovo ne od svih nas. Brodokomerc i ostali su otišli ispod žita zahvaljujući Liniću i pratećoj političkoj organizaciji – ja neću šutit ko moji roditelji i preuzet na sebe dio pasivne krivice idiotskih promatrača.
6. pa Slovenci su u svoj zakon o privatizaciji stavili da se firme ne mogu prodavat dok su u minusu, dok ne ostvaruju dobiit – i vidimo da su oni većinu svojih kompanija spasili od gubitka tržišta i ukupne vrijednosti, dapače danas su vodeće u svojim branšama jer su za razliku od njih, RH, Srbija i BiH svoje glavne igraše u svim granama industrije i gospodarstva ubili.