Najnovije ostvarenje hrvatske kinematografije pod nazivom „Narodni heroj Ljiljan Vidić“ upravo je započelo prikazivanje u kinematografima. Dugo najavljivana, navodno, urnebesna komedija, s prikazivanjem je započela zadnjega dana 2015.
Redatelj Ivan Goran Vitez poduhvatio se prilično delikatnog žanra – komedije. Naime, hrvatska kinematografija nije baš poznata po dobrim komedijama. Sve tamo od kultnog „Tko pjeva, zlo ne misli“ ne mogu se sjetiti nekog ostvarenja koje bi bilo relevantno u tom žanru.
Suvremeni hrvatski film od devedesetih naovamo nije baš obilovao filmovima koji su izazivali (o)smijeh. Čemu se i kako Hrvati smiju i što uopće drže smiješnim, pitanja su za posebnu analizu.
Elem, prema shvaćanju naših uvaženih , domaćih, sineasta, za komediju je važno naslagati niz scena koje se temelje na plitkim poigravanjem stereotipima i podizanjem na višu vizualnu „razinu“ kavanskih štosova. Pri tom se uradak , obavezno, mora „začiniti“ seksualnim aluzijama, ismijavanjem „pedera“, fekalijama, zahodima, golim stražnjicama i sličnim „efektima“…. Već kakva narodska psovka ili njena novija inačica izaziva smijeh među gledateljima…
E sad, adekvatno korištenje raspoloživih alata u filmskom mediju kako bi se kreirao inteligentni uradak kao da je nedostižna misija za naše filmotvorce. Većina tako koristi filmski instrumentarij kao foto strip, a pri tome su „oblačići“ ispunjeni plitkim i glupavim dijalozima.
Još je gore kada se, poneki od njih, nadahnu velikanima filma koji su im nedostižni kao prosječnom Hrvatu eurojackpot . Nadahnuće velikanima nije glupavo kopiranje nego duboko razumijevanje procesa nastajanja umjetničkog djela, razrada ideje, poznavanje medijskog jezika i njegove uporabe u kreiranju originalnog djela…Nadalje, potrebno je razumjeti kako funkcioniraju likovi i kako rastu njihovi karakteri… Što je dobra priča, kako teče i na kraju, kako sve skupa funkcionira i kakve emocije izaziva kod gledatelja…
„Narodni heroj Ljiljan Vidić“ upravo je na tragu opisa o tome što komedija nije i ne bi smjela biti. Loš foto strip, s neinteligentnim dijalozima, pretjerivanjima koja iritiraju, a ne nasmijavaju…“štosovi“ izvan konteksta, ismijavanje povijesnih aktera na lingvističkoj razini , bedasto uklapanje suvremenih trendova u povijesni kontekst, plošni likovi čije preglumljavanje nije namjerno….Sve zajedno, vrijeđanje inteligencije gledatelja koji su u životu pogledali barem nekoliko filmskih klasika.
Da je riječ o kućnom video uratku, ni po muke, neka se ljudi zezaju, ali ovdje je riječ o ozbiljnom , dijelom i javnom novcu. A ono, medijski napuhano, „smijanje do suza“ i „oduševljenje publike“ čitajte kao PR da se što više ljudi namami u kino i tako , vjerojatno, isplati uloženo! Preporuka, ako baš morate, pogledajte! Odgovornost je vaša!
Ajde da vidim da nisam jedini s tim mišljenjem. Isto vrijedi i za ŽIVOT JE tRUBA. Izgubljenih dva sata života. Drsko je gdje se daju pare i za što. Smijeh, komedija? ma tragedija brate!