Državni tajnik u Ministarstvu zdravstva Željko Plazonić, trebao bi zamijeniti iskompromitiranog ministra Milan Kujundžića, neslužbeno se doznaje. Nakon Olega Butkovića i Garija Capellija bio bi to treći ministar iz PGŽ-a s obzirom da je Plazonić s Viškova.
– Nitko još nije službeno razgovarao sa mnom, ali kad bi premijer od mene tražio da preuzmem Ministarstvo zdravstva, prihvatio bih – rekao je u nedjelju poslijepodne za Jutarnji list primarijus Željko Plazonić.
Nije se, kaže, još čuo s ministrom i ne zna ništa o detaljima sastanka u Vladi na kojem je navodno zatraženo da Kujundžić podnese ostavku..
Plazonić je pak dodao da se u brojnim stvarima ne slaže s ministrom te kako bi on sigurno drukčije vodio ministarstvo.
– Jasno mi je da bi preuzimanje ministarstva u ovom trenutku, pred izbore, na kratke staze, bio vruć krumpir. Puno se toga treba odraditi, a vremena je malo. Ipak, imam dugogodišnje iskustvo i upoznat sam sa sustavom, kao i s radom Ministarstva tako da smatram da bih bio kompetentan – kaže Plazonić i dodaje kako nema nikakve ambicije u pogledu moći niti mu je u interesu prazno sjedenje u ministarskoj fotelji.
– Ono što me zanima jest isključivo uređenje sustava, konkretni pomaci i, naravno, pacijenti – kaže.
Dodaje kako je situacija s aferama oko ministra naštetila sustavu zdravstva. Fokus se, kaže, sa sustava prebacio na pojedinca, što nikako nije dobro.
– Što se tiče naše suradnje, moram reći da smo često imali drukčija viđenja, od samog vođenja Ministarstva, preko pojedinih projekata. Imao sam više projekata i zamisli za koje smatram da su bile nužne, no ministar nije bio suglasan, pa od toga nije bilo ništa – kaže Plazonić. Zaključuje da je – unatoč tome što je malo vremena za popravak situacije – iznimno važno da Ministarstvo preuzme netko tko ima iskustvo.
– Nije početak mandata, nema se vremena za upoznavanje sa sustavom. To mora biti netko tko već sve zna i može momentalno djelovati. Vremena za gubljenje nema – zaključuje primarijus Plazonić.
U našoj državi, za pojavu brojnih političkih aferaša, najsvježiji Kujunđić, nitko nije kriv i nitko ne odgovara jer je sam sustav kriv. Dakle, krivnja se prebacuje na uspostavljeni politički sustav koji je uspostavljen od strane samih političara, a koji njime opravdavaju svoje postojanje u samoj politici.
E sada, s obzirom da takav sustav nije pao s neba, već su ga donijeli i usvojili politički akteri, postavlja se pitanje postojanja odgovornosti. I da, nema odgovornosti, jer mi narod birali smo ili nismo birali naše političke aktere da donose odluke umjesto nas. I onda s kojim pravom krivnju prebacujemo na političare, kada se lijepo vidi da je kriv sustav, a ne mi birači, akteri takvoga sustava…
Uhhh, sada nam je ipak malo lakše jer nismo mi krivi već je krivac tamo neki sustav…