U danu kada je na zgradi Policijske postaje u Vukovaru razbijena dvojezična hrvatsko-srpska, odnosno dvopismena latinično-ćirilična ploča, što ne mora biti povezano, iz toga je grada pokrenuta inicijativa za održavanjem još jednog referenduma.
“Jeste li za to da se ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje na području jedinice lokalne samouprave, državne uprave i pravosuđa kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje polovicu stanovnika takve jedinice?” Tako glasi pitanje za koje će Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara, počevšo od 17. studenoga, u roku od 15 dana trebati prikupiti više od 450 tisuća potpisa želi li da njihova referendumska inicijativa zadovolji temeljni kriterij prema važećim propisima.
Ništa novoga. Takva je odredba već stajala u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Sve do 2000. godine. Dolaskom na vlast lijeve koalicije na čelu s Ivicom Račanom to je promijenjeno. Uvažavajući potrebu izlaženja ususret manjinama, ta je granica s 50 spuštena na 33 posto, odnosno, s polovice na trećinu stanovništva. Taj je potez ljevice postao problematičan tek nakon popisa stanovništva iz 2011. godine prema kojemu je, usprkos manjkavostima, utvrđeno da u Vukovaru živi dovoljan broj Srba da bi mogli početi ostvarivati svoja prava.
No, krenulo se s nesporazumima. I možebitnim provociranjem kaosa u Vukovaru i dizanja nacionalnih tenzija u Hrvatskoj da bi se pozornost građana skrenula s životno važnih pitanja od strane Vlade RH premijera Zorana Milanovića. Naime, nije ispoštovan članak 8. Ustavnog zakona koji nalaže dijalog i suglasnost hrvatskoga s manjinskim narodom da bi dvojezičnost zaživjela. To znači da zakon pukim brojčanim automatizmom ne jamči ostvarivanje prava manjine.
Da je bilo više mudrosti i razumijevanja za još nezacijeljene ratne rane Vukovaraca od strane vladajućih u Zagrebu, cijela ova mučna situacija s uništavanjem ćirilićnih ploča, čega nije bila pošteđena ni Rijeka, mogla je biti izbjegnuta. Razumijevanja, međutim, nema ni u Stožeru. On nas ovako formuliranim referendumskim pitanjem želi vratiti unatrag u pogledu dosegnute civilizacijske razine u ostvarivanju prava nacionalnih manjina. I to – na teritoriju cijele Hrvatske!
Prerano je za donošenje nekih većih zaključaka. Ali prva gruda snijega je bačena, a upitno je hoće li zbog nje doći do referendumske lavine. Najbolje je zasad još pričekati kako će reagirati ostale braniteljske udruge, te političke stranke, a ponajprije građani, kakvi će biti njihovi osjećaji, odnosno razum kada budu odlučivali žele li ili ne staviti svoj potpis za referendumsku inicijativu.
(Giancarlo KRAVAR)
Nek se je bu i ćirilica i latinica. Službeno pismo u Hrvatskoj treba biti glagoljica, pa kom krivo kom drago.
G. Kravar, ono što je učinio Račan ne može se podvesti pod doseg civilizacijske razine, već samo kao paljenje vatre s odgođenim požarom. Naime jedno su prava nacionalne manjine, a srbovanje to sigurno nije. Vukovarci su zaslužili da se cijene njihove žrtve i razaranja, a ne da ih se gazi od vlasti. Konačno, djeca Srba i Hrvata idu u odvojene škole. Kako se to dozvoljava, ali i uvažava. Da li je to prijelazni period ili će to biti trajno stanje?