Lizzie Enns (38) pola života provela je u amiškoj zajednici u kojoj je i rođena. Odrasla je u velikoj obitelji, s 18 braće i sestara, a njihov se život mnogima čini nadrealnim.
- Nismo imali struje ni vode. Nismo imali tuševe. Nikad se nisam šišala dok nisam otišla iz zajednice – kaže Lizi.
Tvrdi da je od malih nogu znala da ne pripada zajednici u kojoj je rođena i da će kad-tad otići.
Imala je 19 godina kada je odlučila pobjeći. Učinila je to kad je njezin dečko iz druge amiške zajednice pobjegao i pomogao joj je i to učiniti.
U trenutku kada je napustila zajednicu, Lizzie je imala samo dvadesetak dolara u džepu. Kako bi se uspjela integrirati u novu zajednicu, zaposlila se kao peračica suđa. Danas živi i radi u Arizoni, u sektoru funkcionalne hrane i namjerava napisati knjigu o svom prijašnjem životu s Amišima.
Lizzie je jedan od tri para blizanaca u svojoj obitelji od 19 nasljednika. Najstarije dijete u obitelji danas ima 47 godina, a najmlađe 25.
Lizzie Enns (38) pola života provela je u amiškoj zajednici u kojoj je i rođena. Odrasla je u velikoj obitelji, s 18 braće i sestara, a njihov se život mnogima čini nadrealnim.
- Nismo imali struje ni vode. Nismo imali tuševe. Nikad se nisam šišala dok nisam otišla iz zajednice – kaže Lizi.
Tvrdi da je od malih nogu znala da ne pripada zajednici u kojoj je rođena i da će kad-tad otići.
Imala je 19 godina kada je odlučila pobjeći. Učinila je to kad je njezin dečko iz druge amiške zajednice pobjegao i pomogao joj je i to učiniti.
U trenutku kada je napustila zajednicu, Lizzie je imala samo dvadesetak dolara u džepu. Kako bi se uspjela integrirati u novu zajednicu, zaposlila se kao peračica suđa. Danas živi i radi u Arizoni, u sektoru funkcionalne hrane i namjerava napisati knjigu o svom prijašnjem životu s Amišima.
Lizzie je jedan od tri para blizanaca u svojoj obitelji od 19 potomaka. Najstarije dijete u obitelji danas ima 47 godina, a najmlađe 25.
- Iako je tijekom odrastanja bilo rivalstva, općenito smo bile bliske – prisjeća se ova mlada žena.
Govoreći o svom djetinjstvu, Lizi kaže da joj je jedna od obaveza bila pripremati doručak za 20 ljudi svako jutro.
- Kuhaš kao za vojsku tri puta dnevno. Od malih nogu su nas učili marljivom radu. Sami smo uzgajali voće i povrće i brinuli se o životinjama. Od pete godine sam čistila kuću, muzla krave i obavljala gotovo sve kućanske poslove. Zajednica u kojoj sam odrastao bila je vrlo stroga. Morali smo sašiti haljine za nošenje, a haljine su morale biti do gležnja. Morale smo pokrivati kosu i nismo se smjele šišati – prepričava Lizi.
S obzirom na to da u njenoj zajednici nije bilo kupaonice, Lizzie je morala ići u pomoćne zgrade kako bi koristila toalet, a umjesto toaletnog papira koristila je stare novine, piše Metro.
- U kući nismo imali vode, a samim time ni tuševe. Prvi put sam se tuširala kad sam izašla iz zajednice – otkriva Lizi.
Dodaje kako je kao tinejdžerica počela preispitivati pravila života koja su vladala u amiškoj zajednici.
- Muškarci su smišljali pravila, a žene su ih se morale pridržavati. Nisam se mogla uklopiti u hijerarhiju – prisjeća se.
Jednog dana primila je pismo od svog dečka iz druge amiške zajednice koji je pobjegao. Obavijestio ju je da će te noći biti u blizini i pomoći joj ako i ona bude htjela pobjeći. Lizzie nije dvaput razmišljala. Ostavila je pismo članovima zajednice, a potom se popela na krov jedne od kuća i pobjegla na slobodu.
Uspjela se povezati s bivšim parom Amiša koji joj je dopustio da ostane kod njih i pomogao joj da dobije broj socijalnog osiguranja kako bi mogla pronaći posao. Novac koji je imala potrošila je na šišanje i kupnju svog prvog kompleta odjeće.
- Revoltirano sam odrezala kosu. Bio je to veliki kulturološki šok. Dekonstrukcija onoga što radiš cijeli život ne nestaje tek tako – podsjeća Lizzy.
Pranje suđa zamijenila je poslom osobnog trenera, a potom se zainteresirala za holističko zdravlje i počela raditi kao savjetnica za funkcionalnu prehranu.
Troje njezine braće i sestara također je napustilo amišku zajednicu, ali Lizzie godinama nije razgovarala s većinom članova.
- Prihvaćam svoj novi život. On je tako drugačiji. Kad pogledam unatrag, poludim – iskrena je Lizzie.
