Home Najnovije Okrugli stol o neinstitucionalnoj sceni: “Postoji strategija kako sebi osigurati poziciju, a...

Okrugli stol o neinstitucionalnoj sceni: “Postoji strategija kako sebi osigurati poziciju, a ne kulturna strategija”

1531
3

Na jučerašnjem okruglom stolu ‘Riječka neinstitucionalna scena’, koji je održan u organizaciji inicijative DAR MAR i Filozofskog fakulteta, riječka neinstitucionalna scena nije se pojavila! Naime, dvoranu 206 Filozofskog fakulteta ispunilo je nešto više od 20-ak posjetitelja, što je zanimljivo komentirala jedna od sudionica i organizatorica tribine Jelena Tondini obrativši se djelatnicama Odjela za kulturu koje su bile na okruglom stolu riječima: “Tužno je da nezavisnu scenu ne zanima kulturna strategija Grada Rijeke. Više je došlo vas iz Odjela za kulturu nego nas.”

Sam okrugli stol bio je zamišljen kao mjesto na kojem će članovi nezavisne scene usuglasiti svoja stajališta i donijeti zaključke s kojima će kasnije zajednički izaći pred Odjel za kulturu. Na samom početku rasprave poveo se razgovor o sustavu bodovanja prilikom donošenja Javnih potreba u kulturi. Povjesničarka umjetnosti Nadežda Elezović smatra manjkavošću bodovanja što se pri ocjenjivanju projekata nisu uzimali u obzir faktori odaziva publike i medija na prijavljene projekte. “Nevjerojatno je da projekt koji ima publiku i potporu medija iduće godine ne dobije novac na natječaju”, poručila je Elezović, a nadovezala se Jelena Tondini  koja smatra da nitko iz Odjela za kulturu niti ne prati posjećenost događaja te tako nije niti moguće raditi evaluaciju na temelju posjećenosti.

Sljedeći problem koji je navela većina sudionika jest izbor članova Kulturnih vijeća. Naime, u Zakonu o kulturnim vijećima jasno stoji da član Vijeća ne može biti osoba koja ima udio u vlasništvu ili sudjeluje u upravljanju pravne osobe koja obavlja djelatnosti u kulturi iz područja kulturnog vijeća, čime se zapravo eliminira sukob interesa. Zvonimir Peranić, moderator tribine, upozorio je da Odjel za kulturu taj članak zakona tumači tako da se po njima to odnosi samo na trenutak imenovanja članova, a ako netko naknadno postane predsjednik ili član upravljačkog tijela udruge nema razloga da bude opozvan.  Peranić je predložio da se javno objavljuju sve odluke Kulturnih vijeća u svakoj etapi procesa odlučivanja kako bi javnost sve imala odmah na uvid i kako bi se spiječile makninacije. Marin Lukanović iz Filmaktiva upozorio je i na članak zakona koji kaže da Vijeća donose odluke većinom glasova od ukupnog broja svojih članova, što bi značilo da, s obzirom da je u Vijeću pet članova, dva člana mogu odlučivati o Javnim potrebama. Lukanović, inače član Kulturnog vijeća za nove medijske kulture Ministarstva kulture, dao je primjer rada Kulturnih vijeća Ministarstva kulture, koja se, nakon što ministarstvo na temelju njihovih preporuka sastavi prijedlog Javnih potreba u kulturi, sastanu još jednom zajedno s ministrom i predstavnicima ministarstva, te zajedno prođu prijedlog Javnih potreba, pritom se nastojeći izboriti za veća sredstva za kulturu. Većina se složila da je to dobar model koji bi mogao biti preslikan i u Rijeci.  Tea Tulić, predsjednica udruge Katapult, navela je kao problem činjenicu da Grad Rijeka zadržava pravo da ne isplati novac dobiven na natječaju Javnih potreba u kulturi. Tulić je upozorila kako to udruge dovodi u iznimno neugodan položaj.

Nešto kritičniji i bez autocenzure bio je Branko Cerovac koji je mišljenja da riječka nezavisna scena služi kao servis ‘vladajućim sivim eminencijama’, spomenuvši kako Muzej moderne i suvremene umjetnosti služi kao servis udruzi Drugo more. Cerovac je mišljenja da ljudi koji vode Odjel za kulturu i gradske ustanove u kulturi nisu kompetentni za obavljanje posla koji im je povjeren, a na raspravu o (ne)postojećoj kulturnog strategiji Grada Rijeke osvrnuo se riječima: “Postoji strategija kako sebi osigurati poziciju, a ne kulturna strategija.” Cerovac je mišljenja kako razgovori, tribine i okrugli stolovi nemaju efekta: “Naivno je misliti kako će argumentirana rasprava nešto promijeniti. Ovdje je na djelu voluntaristički način odlučivanja o financiranju kulture” te je upitao DAR MAR-ovce jesu li spremni pokrenuti pravnu proceduru protiv vladajućih u Gradu Rijeci.

Petra Corva iz Drugog mora upozorila je da je udruga Drugo more još 2004. godina objavila publikaciju ‘Prilozi kulturnoj strategiji Rijeke’. “Treba naći kvalitetniji način suradnje od javne tribine jer se na tribini ne mogu donijeti konstruktivni prijedlozi”, poručila je Corva i predložila radne skupine “ili neki drugi način koji će biti produktivniji”. Zanimljivo,  jer Drugo more je svojedobno zajedno s izdavanjem publikacije o kulturnoj strategiji Rijeke organiziralo i pet tribina na kojima su sudjelovali akteri koji utječu na donošenje kulturne politike Grada. “Javnim huškanjem i prozivanjem se ne stvara dobra atmosfera i onda se ljudi ne odazivaju na ovakve tribine”, poručila je Corva i tako možda dala naslutiti razlog slabog odaziva neinstitucionalne scene. Nadežda Elezović upozorila je da je mnogim ljudima u Rijeci spriječeno djelovanje, zbog čega su se ili pacifizirali ili napustili grad. “Ovaj grad izgubio je kritičnu masu! Nema ljudi koji mogu reagirati! Pravi aktivisti nemaju priliku, a ovi drugi sami sebe nazivaju aktivistima”, poručila je Elezović.

slab odaziv članova nezavisne scene na okrugli stol o istoj

U raspravi je sudjelovala i Helena Semion-Tatić iz Odjela za kulturu koja je poručila: “Ne sviđa mi se kad se izvlače imena i prozivaju neki ljudi i udruge. Iz takvih razgovora se ne može izroditi ništa dobro”, te nastavila: “Pokušavamo raditi najbolje moguće i nisu stvari uvijek tako jednostrane kako vi mislite. Od vas želimo čuti što bi u gradu na generalnoj razini trebalo poticati i na koji način. Nije kultura naša prćija.”, na što je Branko Cerovac duhovito replicirao: “Nečija jest prćija. Moja nije.” Na izlaganja Petre Corve i Helene Semion-Tatić reagirala je Nadežda Elezović: “Nisam ja kriva što se Savez udruga Molekula proziva. Sami su se doveli u situaciju da ih se proziva!” na što su promptno skočili Corva, Lukanović i Semion-Tatić .

Zaključci okruglog stola su da postoji interes i potreba da se participira u stvaranju kulturne strategije, kao i potreba da se sustav bodovanja prilikom donošenja Javnih potreba u kulturi promijeni te da se poboljša rad Kulturnih vijeća. (Sanja Perinić)

Previous articleLinić u HAC-u zaposlio dva prijatelja s briškule
Next articlePredstavljen Bošnjak i najavljen Inter

3 COMMENTS

  1. Projekti koji imaju potporu medija i publike trebaju dobiti manja sredstva jer su očito našli načina za komercijalizirati svoje projekte, te su valjda u stanju pronaći sponzore.
    Komercijalizaciju spominjem u izrazito pozitivnom kontekstu.
    Nezavisnu scenu zanima kuturna strategija, ali ih vjerojatno ne zanimaju međusobna podbadanja i egoističnost pojedinaca.
    Za konstruktivno rješavanje problema potrebna je konstrukcija koja je u ovom primjeru nepostojeća jer je najbitnije sebe istaknutu u prvi plan.

  2. To što je neki projekt našao put do publike ne znači da je nužno loš. Tko kaže da je ono što ima dva gledatelja a priori dobro, a ono što ima punu dvoranu loše? Nije li možda obratno? Govorim o kulturi, naravno, ne o entertainmentu i trivijalnoj zabavi za široke mase. Po tome što je na tom skupu bilo 20 ljudi rekao bi da nezavisnu scenu i ne zanima kulturna strategija. Da je zanima valjda bi sudjelovali u dijalogu koji ova udruga želi pokrenuti? I ne znam po čemu DARMAROVCI nisu konstruktivni. Bio sam na njihovim stranicama i imaju cijelu listu konkretnih prijedloga.

  3. Kulturna strategija postoji. Kad je i “nema” to je ipak nekakva strategija. Nema mržnje na sceni, samo traženje odgovornosti za one čija je strategija ona gore u naslovu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here