Tijekom iskapanja kupališta u Ashkelonu u Izraelu, arheolozi su naišli na sumorno otkriće. Ispod kupališta – izgrađenog u 4. stoljeću n. e. i korištenog do 6. st. n. e. – u kanalizaciji su pronašli kosti gotovo 100 muške dojenčadi, pomiješane sa životinjskim kostima.
Proučavanjem kostiju, pažljivom rekonstrukcijom kostura, otkriveno je da su svi dijelovi kostura na jednom mjestu, iako je sam broj kostiju značio da nisu mogli razdvojiti pojedine kosture. Dobro stanje kostiju sugeriralo je da su dojenčad bačena ubrzo nakon smrti “dok su meka tkiva još bila prisutna”.
Pokapanje unutar kanalizacije bilo je neuobičajeno za to vrijeme i područje, dojenčad je pokopana u staklenkama pronađenim u obližnjem dvorištu udaljenom oko 182 metra.
“Prisutnost novorođenčadi u kanalizaciji tako je pobudila sumnju da su možda žrtve čedomorstva”, napisao je tim u svom radu, “ili neke masovne katastrofe koja je uzrokovala slom normalne prakse pokopa.”
Rezonirali su da ako su sva djeca bila novorođenčad i da su vjerojatno žrtve čedomorstva, s obzirom na to da veliki volumen dijelova tijela sugerira da nisu mrtvorođenčad.
“Ako su bili različite dobi, onda bismo mogli pretpostaviti da su umrli prirodnom smrću ili da su masakrirani.”
Proučavajući pobliže ostatke, pronašli su mrlje od željeznog oksida na mnogim njihovim zubima kojih nije bilo na kostima, te su to analizirali pomoću spektrografije mase.
“Željezni oksid koncentriran je u vanjskom sloju nezrele cakline u razvoju i može predstavljati proizvode razgradnje hemoglobina koji se oslobađa krvarenjem u oralno tkivo u trenutku smrti”, napisao je tim. “Razgradni produkti hemoglobina prethodno su identificirani u dentinu odraslih zuba, posebno nakon gušenja. Pripisuje se potiskivanju krvi u dentinske tubule.”
Analiza kostiju pokazala je da su svi otprilike iste starosti.
“Čini se da je čedomorstvo najvjerojatnije objašnjenje za bacanje novorođenčadi u kanalizaciju”, objavio je tim u svojem istraživanju, dodajući da je čedomorstvo bilo “široko prakticirano u helenističkim i ranorimskim društvima”, te da se koristilo u grčkom i rimskom društvu kao jeziv način ograničavanja veličine obitelji.
“Odlaganje dojenčadi u kanalizaciju u Ashkelonu je onda nepravilno i vjerojatno odražava ravnodušnost ili hitnost koja je posljedica neke katastrofe, poput epidemije ili masakra”, zaključio je tim.
No, najčešće su bile “odbačene” ženske bebe. Drugo istraživanje, koji je analizirao DNK kako bi potvrdio spol kostiju i pronašao neke ženske novorođenčadi među mnogim muškim, predložio je mračno objašnjenje: prema timu, kupalište je moglo biti bordel, a novorođenčad neželjeno potomstvo.
“Kupalište je bilo smješteno u onome što je vjerojatno bilo dobro utvrđeni dio četvrti “crvenih svjetiljki” rimskog Ashkelona. Povezanost kupatila s prostitucijom aludirali su klasični autori i pojačali arhitektonski i epigrafski ostaci iz Ashkelona ”, napisao je tim. “Prisutnost muških i ženskih žrtava u kanalizacijskom sustavu ispod kupatila otvara intrigantnu mogućnost da su ta djeca možda bila neželjeni potomci kurtizana koje su služile u kupalištu.”
Istraživački tim je potvrdio da su muškarci radili u kupalištima, ali su ženke bile traženije.
“U Rimskom carstvu jedan od primarnih izvora prostitucije bila su napuštena djeca koja su spašena i odgojena da rade kao prostitutke u ranoj dobi”, pišu. “Možemo zamisliti da su kurtizane iz Aškelona selektivno držale i odgajale neke od svojih nezakonitih potomaka (uglavnom žena) u profesiji, a druge su odbacile.”
Ovo je objašnjenje dovedeno u pitanje, a povjesničar John M. Riddle sa Sveučilišta North Carolina State primijetio je da su se u to vrijeme koristile metode kontracepcije.
“Književni dokazi – klasični, srednjovjekovni i ranomoderni – praktički su ujedinjeni u tvrdnji da su prostitutke znale što učiniti kako bi spriječile donošene trudnoće”, rekao je tada. “Zašto bi prostitutke u Ashkelonu bile drugačije?”
Ukratko, otkrivena je kanalizacija puna muških kostiju ispod kupališta iz rimskog doba, a nitko zapravo ne zna što je točan uzrok njihove smrti.
