Home Biznis Plinio Cuccurin: Želim dokazati da i političari i politika mogu biti drukčiji...

Plinio Cuccurin: Želim dokazati da i političari i politika mogu biti drukčiji i bolji

1005
2

Za kraj godine donosimo intervju s prvim čovjekom Ladonje Pliniom Cuccurinom u kojem on govori o Istri, Balama, izlasku na parlamentarne izbore, novim sustavim vrijednosti…

Istra se doživljava kao kompaktna zajednica…

– Istra je u mnogočemu kompaktna zajednica, prije svega u svojoj otvorenosti, multikulturalnosti, predanosti demokratskim vrijednostima, građanima koji dijalog i pravo na drukčije mišljenje stavljaju ispred argumenata autoriteta i sile. Ipak ima i stvari u kojima ova teza o kompaktnosti ne stoji. Prije svega radi se o pitanjima vezanim uz politiku i odnos Istrijana prema politici, iako se kompaktnost Istre najčešće veže uz ovo pitanje. To je pogrešno jer su građani Istre od osamostaljenja Hrvatske, a osobito posljednjih godina pokazali spremnost za prihvaćanje i drukčijih političkih opcija, a ne samo one koje predstavlja IDS. Da postoji potreba za novom političkom snagom pokazali su i prošli lokalni izbori na kojima se veliki broj građana odlučio podržati niz nezavisnih kandidata u okviru Ladonje.Ta snaga nastala je upravo na krilima nezadovoljstva građana zbog odnosa stranke na vlasti prema pitanjima vezanim uz budući razvoj Istre ili bolje rečeno nepostojanja transparentnosti, vjerodostojnosti,koncepta i politike održivog razvoja regije u kojoj nezaposlenost raste brže nego u drugim krajevima Hrvatske.
Istina je da Istri ima veći BDP-a od većine ostalih županija. Izuzmete li, međutim, iz toga Adris grupu, Uljanik, Cimos, još nekoliko hotelskih poduzeća, nešto malo poljoprivrede i prehrambene industrije, malo je toga čime se još možemo pohvaliti.S druge strane,oduvijek je postojala i velika razlika između obalnog pojasa i unutrašnjosti koja je desetljećima bila zapuštena. Danas smo svjesni da se i tu bitno drukčijim i promišljenim pristupom, prije svega onim koji uvažava upravo načela održivosti, dakle i pitanja vezana uz korištenje prirodnih resursa, zaštite okoliša, pružaju nove razvojne mogućnosti.


Plinio Cuccurin

Vi ste i poduzetnik i političar i “čovjek iz sjene”, kako vi sami sebe
doživljavate?

– Ne bježim od činjenice da imam uspješnu poslovnu karijeru i da sam drugi dioničar i član Uprave jedne od najvećih nacionalnih kompanija u Hrvatskoj. Istovremeno, još od mladosti bio sam aktivan član zajednice u Balama,općini Rovinj. No, menadžersko iskustvo u Adrisu i znanja koja sam u međuvremenu stekao omogućili su da danas radim za društvenu zajednicu više nego što sam radio prije, pa i da se uključim u izbore za župana i predstavnička tijela vlasti na prošlim lokalnim izborima. Na taj način postao sam i sam dio politike, ako ovaj pojam podrazumijeva osobu koja je aktivna u promicanju određenih ciljeva radi boljitka zajednice. Međutim, danas je riječ “političar” prilično kompromitirana u Hrvatskoj i više asocira na povlaštenu kastu nego na ljude koji rade za opće dobro. No, i to je izazov – pokazati i vlastitim djelovanjem dokazati da i političari i politika mogu biti drukčiji i bolji.

Teško da bi vas netko mogao optužiti da u politiku ulazite iz materijalnih
pobuda. Imate daleko više nego što bi vam bilo “dovoljno”…

– Pa ipak me optužuju upravo s argumentom da to radim iz materijalnih pobuda. Premda stvari stoje posve drukčije. Materijalna sigurnost mi osigurava dodatnu neovisnost i omogućuje da se neopterećen brigom za egzistenciju bavim poslom i politikom.

Bale nisu eksperiment, uveli smo drukčiji pristup vođenja lokalne samouprave

Bale ste koncipirali kao trgovačko društvo. Mon Perin se tu javlja kao neka
krovna organizacija…

– Apsolutno je netočno da smo Bale koncipirali kao trgovačko društvo. Međutim, takva percepcija nije stvorena slučajno već je rezultat nerazumijevanja načina na koji smo se organizirali u Balama, a i pokušaja da se umanje rezultati našeg rada i uspjesi u Balama. Ono što razlikuje način vođenja politike u Balama od većine ostalih gradova i općina u Istri jest drukčiji pristup vođenja lokalne samouprave, jednostavna činjenica da o svim najvažnijim odlukama prije nego što se donose, građani daju svoje mišljenje i čak izravno glasuju o njima. Trgovačko društvo Mon Perin samo je jedan dio projekata u našoj općini. Istovremeno, udruga Mon Perin ima daleko težu zadaću, a to je osmišljavati i predlagati načine kao ostvariti održivi razvoj ovog kraja. Bili smo vrlo iskreni i otvoreni u tome što radimo, neprekidno smo građane poticali da i sami sudjeluju, ne samo u kreiranju projekta nego i u njihovoj provedbi na opću korist. Projekt je od početka vođen na dva kolosjeka – prvi koji je trebao privući građane da u njemu sami sudjeluju i drugi, kojim se trebaju postići dugoročno održivi ciljevi. Danas, nakon pet godina, možemo reći da su se ti ciljevi pokazali uspješnim. Posve sigurno možemo tvrditi da nije riječ o eksperimentu nego o drukčijem pristupu, ali pristupu koji donosi rezultate. Primjerice, u prvom koraku povećali smo u prosjeku proračun Bala za tri puta. Dali smo građanima razlog da ostanu ovdje živjeti i da im se djeca imaju razloga školovati se i da mladi bračni parovi imaju razloga ovdje osnovati obitelj. Uveli smo sasvim konkretne mjere, novčanepomoći pri rođenju djece,besplatni vrtić,besplatno učenje engleskoga za učenike područne škole, prijevoz za školarce, stipendije za studij… građevinske čestice za mlade obitelji kod nas se plaćaju jednu kunu, kako bi mlade obitelji mogle graditi kuće. Pomažemo, skromno, umirovljenicima, obiteljima umrlih, sagradili smo sportsku dvoranu…Sad vi procijenite da li bi se tako ponašalo trgovačko društvo.

To je prvi kolosjek, kako zadržati ljude da ne pobjegnu…

– Zašto bi pobjegli ako im je dobro i ako su rezultati vidljivi i opipljivi? Ljudi koji danas vode Mon Perin dolaze već iz druge generacije, mi stariji svojim iskustvom im pomažemo ali oni su nas zamijenili u konkretnim aktivnostima. Evo jednog primjera, građani su referendumom odlučili da se zemlja u priobalju neće prodavati. Umjesto toga osnovali smo trgovačko društvo u kojem su građani suvlasnici. Znali smo da proračun neće moći živjeti samo od prodaje nekretnina i stvorili smo nove fiksne izvore prihoda – od naknade za korištenja zamljišta do komunalne naknade za kamp i većeg priljeva boravišne pristojbe. Dakle, ovo trgovačko društvo unutar našeg projekta samo je jedna, istina važna poluga, koja se pokazala vrlo korisna u ovom kriznom vremenu. No,i druge općine i gradovi imaju svoja trgovačka društva, a kako ih koriste i za koje svrhe to je dio njihove politike.

Koliko ljudi živi u Balama?

– Broj stanovnika porastao je za 8 posto u zadnjih nekoliko godina. Imamo veći natalitet od mortaliteta i stanovništvo se pomlađuje. Doselilo se dosta mladih obrazovanih obitelji.

Koliko građana je uključeno u projekt Mon Perin?

– U projekt su uključeni svi, a u trgovačkom društvu Mon Perin udjele ima 430 Baljana i oko 500 prijatelja Bala. Možemo reći da su zastupljene sve obitelji. Mon Perin je otvoren i svatko može kupiti udio.

Treba imati odvažnosti i govoriti o promjeni sustava vrijednosti u Hrvatskoj

Bale su vrlo malo mjesto, koliko je taj koncept primjenjiv na veće cjeline?

– Ne može se kopirati ali je primjenjiv. Radi se o konceptu koji donosi posve drukčiji pristup politici od današnjeg. Taj zaokret, bojim se, ne mogu donijeti ljudi koji su danas u političkom vrhu i koji su nas doveli tu gdje smo. Na njihovo mjesto moraju doći novi ljudi, a važno je da su se dokazali i da dolaze iskreno sa poštenim namjerama. Mi smo dokazali da uloga lokalne samouprave nije ta da čeka rješenja odozgo, nego da se moraju stvoriti zdravi uvjeti kako bi se problemi mogli rješavati “odozdo prema gore”. Mi već jesmo promjenili pristup i filozofiju “pasivnog čekanja”. Od početka smo ljudima govorili – ne možete za zaostajanje u razvoju kriviti Zagreb ili nekog drugog, morate se okrenuti sebi i upitati se što možete učiniti sami za sebe, za svoju obitelj, pa i za vaše susjede. Općina ili Grad može dati podršku, ali općina/grad i njeni službenci ne mogu puno ako ostali sjede i čekaju. Drugim rječima ne smijemo očekivati da nam Vlada i država rješavaju sve naše probleme. U Balama smo pokazali još nešto – da se razvoj može pokrenuti, ne samo na državnim ili privatnim investicijama, već i sa vlastitim zajedničkim sredstvima građana. Na razini Hrvatske to je teško za očekivati ali treba znati koristiti resurse koji su još na raspolaganju, a ima ih, ne treba očekivati od države da samo ona “vlastitim” novcem, koji je novac poreznih obveznika, pokreće razvojne projekte. Treba upregnuti privatnu inicijativu i privatni kapital, domaći ili strani, svejedno, pri čemu domaćem dajem prednost.

U Balama ipak postoji sretna okolnost Adrisa kao susjeda…

– Nema to nikakve veze. To je priča u kojoj nema Adrisa.

Ima ga, posredno, kroz vaš kapital i vaše iskustvo…

– Onda treba priču postaviti drukčije. Tko je stvorio Adris? Rukovoditelji i zaposlenici! Ponosim se što sam dio tog tima i što smo od lokalne tvornice stvorili regionalnu kompaniju. U Balama sam svojim kapitalom sudjelovao u gradnji nove sportske dvorane. Svako mjesto u Hrvatskoj ima svoj potencijal, ne mora zato imati Adris grupu u susjedstvu. Potencijali mogu biti prirodni, kulturni, tradicijski, a prije svega ljudski. Na svakome je da identificira taj potencijal i da odluči kako ga koristiti u svrhu vlastitog razvoja. Međutim pristup mora biti drukčiji: otvoren, iskren, pravedan uz uključivanje građana, konsenzualno i vođen održivošću rasta i razvoja kako u ekonomskom tako i socijalnom smislu. Na taj način možemo razmišljati o svakom pojedinom mjestu, o svakoj županiji pa, na kraju, i o cijeloj Hrvatskoj. Takav model je na našem primjeru pokazao i primijenjivost i učinkovitost.

Političara ne čini samo činjenica da je “izabran od naroda”, on mora raspolagati određenim znanjima, mora se stalno i sam obrazovati, pratiti najnovija postignuća na raznim područjima. Kada predlaže određene projekte mora znati i razumijeti ekonomsku i društvenu opravdanost, troškove i stupanj isplativosti. Zasad se uobičajeno retorika većine političara zaustavlja na obećanjima, jer nitko od njih ništa drugo zapravo niti ne očekuje. Svake dvije godine imamo izbore na kojima se velikim riječima obećavaju velike stvari i projekti koji će građanima promijeniti život. Treba imati odvažnosti i govoriti o stvarima koje podrazumijevaju promjenu sustava vrijednosti u Hrvatskoj i koji podrazumijeva drukčiju ulogu države i državne vlasti, više slobode ali i odgovornosti svakom, od pojedinca do poduzetnika, županija, općina i gradova.

Ladonja je već prerasla istarske okvire

Naš Izborni zakon je takav da ne biramo ljude nego stranke, pa onda nitko od
nas niti nema “svojeg” zastupnika…

– Predlagale su se izmjene nakon izbora 2000. godine u pravcu otvorenih lista, većeg uključivanja građana,ali danas više nitko o tome ne govori. Mi namjeravamo izaći na nacionalne izbore i naša će lista sigurno biti otvorenog tipa. Svaki kandidat morat će se prije ulaska na listu potvrditi i na konzultativnom glasanju građana.

Govorite o Ladonjinoj listi?

– Da.

Ladonja nije stranka, to je udruga građana.

– Nismo još registrirali stranku, što ćemo morati kako bismo izašli na izbore. Alternativa je da izađemo na izbore kao nezavisna lista.

Što znači to ime – Ladonja?

– To je ime stabla koje je karakteristično za ovaj kraj, iako ga ima i drugdje u Hrvatskoj, ali se drukčije zove. U Istri je bio običaj da se to stablo sadi u središtu mjesta, gdje se okupljaju građani. Ima široku veliku krošnju koja osigurava zaklon od kiše i sunca. Ljudi su se često okupljali oko toga stabla, ne samo da se sklone od kiše i sunca, nego i da raspravljaju o problemima svoga mjesta. Stablo simbolizira korjene, tradiciju, zajedništvo, transparentnost, nezavisnost, pravednost. Ime smo izabrali na svojevrsnom referendumu-telefonskoj anketi u kojoj je sudjelovalo oko osam tisuća građana.

Netko tko je član bilo koje udruge može biti član bilo koje stranke. Ladonja
je udruga, može li netko od njenih članova biti član HDZ-a ili IDS-a ili bilo
koje druge stranke?

– Mi ne pitamo članove udruge jesu li u nekoj stranci.Svrha našeg okupljanja je zajedništvo, pravdenost za novo, drukčije, a ne protiv. Ladonja će se razlikovati po tome što će članovi i prijatelji činiti najviše tijelo Ladonje, neće biti nikakvih delegata. Prijatelj Ladonje je svaki onaj tko na bilo koji način sudjeluje u njenom radu (predlaganju, osmišljavanju, anketiranju i sl.). Svi oni moći će birati i biti izabrani. Ladonjini kandidati za župana, kandidati liste za Sabor neće morati biti članovi Ladonje, ali morat će proći sustav predizbora. Građani će odlučivati o tome jesu li oni kandidati ili ne. Moći će se kandidirati svatko tko prihvati naš izborni program i koji će, kao i sve drugo,prethodno proći sud javnosti. To je ideja koja se već potvrdila u praksi. Kandidata za župana na prošlogodišnjim izborima potvrdili smo na konzultacijama s građanima. Od 21 tisuće građana koji su sudjelovali, dobio sam podršku 18 tisuća građana. Moj legitimitet prije izbora nije mi dala stranka, nego 18 tisuća ljudi s imenom i prezimenom.

Ali niste dobro prošli na izborima?

– Odlično smo prošli! Prvi puta u povijesti Istre nezavisni vjećnici sjeli su u županijske klupe. Prije izbora nije nas bilo nigdje, ismijavali su nas. Također, tko je očekivao da će zajednički kandidat praktički današnje „kukuriku kolacije“ Jakovčić biti izabran za župana tek u drugom krugu u bitci s nezavisnim i nepoznatim Cuccurinom i to u uvjetima za nas postavljene potpune medijske blokade i diskreditacijske kampanje od strane IDS-a? Mislim da je to za Istru bio prvorazredan politički događaj. Kao i to da zbroj koalicija SDP-Zeleni i HDZ-HSU u županijskoj skupštini ima jednak broj vjećnika kao i mi. Mi smo danas druga politička snaga u Istri. Iza nas su stranke koje pretendiraju da budu na vlasti u državi.

Priča o Ladonji nije priča za jedno proljeće. Ladonja je već prerasla istarske okvire, imamo prijatelje i simpatizere na Kvarneru i ostalim krajevima Hrvatske. Predstavlili smo svoj model studentima na više fakulteta i poslovnim školama. To su priznanja. Ne treba zanemariti niti to da je prvi službeni posjet predsjednika Ive Josipovića nekoj jedinici lokalne samouprave u Istri bio upravo njegov dolazak u Bale.

Drukčiji sam čovjek i političar od Jakovčića

Svojevremeno je i IDS privukao veliku pažnju ostatka države. Smatrao se možda najzdravijom oporbom HDZ-u. Istra čitavo to vrijeme privlači pažnju ljudi koji su okrenuti budućnosti…

– Možda zbog toga što smo uvijek bili povezani s Europom. Što zbog naše povijesti,
što zbog geografskog položaja.

Kako biste vi regulirali odnose sa Slovenijom i problem koji postoji na
granici?

. Prijateljski. Kroz razgovor. Kada uđemo u EU i kada maknu one kućice na granici, nitko se
više neće niti sjetiti da je ona nekad postojala. Pitanja ribarenja također treba riješiti dogovorom, a ne isključivosti i populističkim podgrijavanjem strasti samo radi što boljeg izbornog rezultata.

Obiteljski ste vezani s Italijom…

– Otac mi Talijan, ali obitelj je zapravo oduvijek odavde. Barem posljednjih 400 godina. Samo što je Istra jedno vrijeme bila u Austriji, Italiji, pa onda u Jugoslaviji, a danas je u Hrvatskoj.

Gdje je zapravo puklo između vas i Jakovčića?

– Naši sustavi vrijednosti su različiti.

Znate se oduvijek…

– Zapravo od 1992. No, nikada nismo bili prijatelji i suradnici. Ja sam drukčiji čovjek i drukčiji političar od njega.
Moj angažman u politici usmjeren je mojoj želji da pomognem zajednici

Zamjeraju vam namjeru da Istru, a onda, možda jednom i Hrvatsku, želite voditi na način kako se upravlja korporacijama…

– Pritom zapravo ne znaju kako se upravlja korporacijom, a bogme ni ja ne znam kako bi se to državom upravljalo kao korporacijom. Država je daleko složeniji sustav od korporacije pa je i prosječno obrazovanom građanu jasno da se upravljanje državom ne može uspoređivati s upravljanjem korporacijom. Kada se meni tako što pripisuje, želi se zapravo kazati – ah, on je kapitalist i samo mu je profit interes pa ako dođe na vlast neće biti sredstava za socijalu, zdravstvo, mirovine i slične potrebe. To naravno nije točno, ali kad nekog želite diskvalificirati, služite se i ovakvim argumentima. Moj dosadašnji politički rad pokazao je upravo suprotno jer su sve aktivnosti bile usmjerene na dobrobit upravo onih kategorija građana kojima je najteže- mladima vezano uz rješenje stambenih pitanja, djeci – osiguranje vrtića i škola, umirovljenicima različite vrste pomoći i potpora. Tvrdim da je daleko teže i treba puno znanja za voditi jednu sredinu u kojoj morate voditi računa i o prihodima i rashodima i o ostalih potrebama, socijali, kulturi, zdravstvu nego voditi tvrtku ili korporaciju. No, s druge strane, dolazim iz društveno odgovorne korporacije koja je pokazala da zna brinuti i o mnogim drugim stvarima, a ne samo o tome kako opstati na tržištu i biti konkurentan u širim razmjerima, što je dobra referenca za čovjeka koji želi biti aktivan u politici bila to općina, županija ili država.

Kada vodiš općinu, grad ili županiju moraš razmišljati ne samo o smanjivanju troškova, nego i o načinu kako povećati prihode, a da to ne bude putem novih nameta građanima i gospodarstvu. Kada razmišljaš o razvoju, za to moraš imati određena predznanja i kvalifikacije, znati baratati pojmovima kao što je “cost-benfit” analiza, kratkoročne i dugoročne obveze, tržišna održivost i slično.

Adris se danas našao u situaciji kada najjači dio grupe pripada grupi koja je “na zalasku” i čija je prercepcija u javnosti sve lošija. Kakva je budućnost duhana u strategiji Adris grupe?

– Volio bih da razjasnimo: moj angažman u politici, u Mon Perinu i Ladonji usmjeren je mojoj želji da pomognem zajednici i potpuno je privatan i nema nikakve poveznice s Adris grupom.

Ali vaše iskustvo i vaše znanje temelji se na onom što ste prošli u 30 godina života u TDR-u i Adrisu. Od toga ne možemo pobjeći.

– Ne samo da nemam namjeru od toga bježati, nego se i ponosim što sam bio TDR-ov stipendist i što je kompanija nakon faksa moje jedino radno mjesto. Adris je tvrtka koja je uspjela vođena vizijom ljudi koji su u njoj radili i rade, postati to što je danas – jedna od najvećih kompanija u jugoistočnoj Europi i vodeća turistička tvrtka u Hrvatskoj, a imamo planove za ulazak u nove djelatnosti. Cilj nikada nije bio samo profit, nego uvjerenje da se vlastitim radom, domaćom pameti može postići izvrsnost i voditi uspješna kompanija, koja je uz sve to u vlasništvu zaposlenika. Ima li većeg motiva od toga?

Istraživanja pokazuju da će Ladonja imati zastupnika u Saboru

Niste nikad promijenili kompaniju i nikada se niste odselili. Čini mi se da niti ne planirate…

– Odseliti se? Ni u kojem slučaju.

Što ako vas politika natjera da radite u Zagrebu?

– Tijekom proteklih 20 godina nije bilo tjedna da nisam bio u Zagrebu. Uz današnje komunikacije i promet to više uistinu ne može biti prepreka.

Sljedeće godine izlazite na parlamentarne izbore?

– Kako stoje stvari da.

Kako procjenjujete mogućnost da Ladonja dobije svoje mjesto u Saboru? Je li to realno?

– Uvjeren sam da je to realno. Pokazala su to i istraživanja koje je nedavno dala
napraviti jedna velika stranka.

Kako iz današnjeg ugla ocjenjujete rad koalicijske Vlade Ivice Račana? Mnogi su je danas skloni optužiti za tromost i rastrošnost, čak im i ceste, koje su se smatrale velikim uspjehom, mnogi danas pripisuju među minuse?

– Cestogradnja jest bila najvažniji gospodarski projekt Račanove Vlade ali i nastavak ranije politike koja je tome davala gospodarski prioritet. Nedvojbeno je i da je cestovna infrastruktura donijela dosta toga dobroga Hrvatskoj, posebno turizmu. Pitanje je koliko je ostalo gospodarstvo uspjelo slijediti mogućnosti koje su time pružene. S druge strane, to je otvorilo vrata zaduživanju države. Takav model rasta može biti uspješan samo ako ga istovremeno prati i razvoj privatnog poduzetništva, ulaganja privatnog kapitala. Na žalost, ovaj drugi dio je izostao, nije bio u fokusu interesa ni Račanove, a niti sadašnje Vlade.

Uljanik ima bolju budućnost od najavljenih megalomanskih projekata

Kada govorimo o Istri – gdje vidite budućnost Uljanika, a gdje Rockwoola?

– I jedna i druga kompanija zasigurno imaju, uz dobar menadžment i uvažavanje standarda zaštite okoliša, puno bolju budućnost od megalomanskih projekata koji se najavljuju ali se ne ostvaruju – Brijuni Rivijere, Guggenheimova muzeja…,a u najnovije vrijeme i projekta vezanog uz gradnju laboratorija za “eliksir života”.

Je li točno da ste vi napisali prvi kolektivni ugovor u Hrvatskoj?

– Prvi kolektivni ugovor stupio je na snagu u TDR-u u lipnju 1991., prvi granski napravljen je za duhansku industriju 1992. godine. Ako ga je netko napisao prije…

Smatraju vas jednim od najbogatijih Hrvata. Što to znači za život u Balama?

– Moj način života nije se bitno promijenio. I dalje se družim s mojim Baljanima, možda danas čak i više nego prije.

2 COMMENTS

  1. Ladonja je već prerasla istarske okvire, imamo prijatelje i simpatizere na Kvarneru i ostalim krajevima Hrvatske.

  2. Ladonja-Koprivić. Projekt kojeg bi Riječani svakako trebali podržati da svojim glasom Ladonju gurnu u Sabor.Ideje i
    učinci u Balama trebali bi biti i vodilja za cijelu državu. Služiti sugrađanima to je bit potrebne politike Bjesomučno traženje investitora i dogovori u četiri oka to bi trebalo iskorjeniti. Dati građanima šansu, odnosno osmišljavati projekte iz kojih
    bi i sugrađani imali financijske koristi i budućnost, to bi mogao biti model i za Riječane ali i Hrvatsku. Rijeka se sa SDP-om
    začahurila, nazaduje cijeli grad ali i građani. U Rijeci samo dobro žive oni koji se griju oko vlasti. Taj model je anahron, kao
    što su i anahroni pojedinci koji kolo vode što javno, što tajno.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here