Mladi Liste za Rijeku – Lista per Fiume počeli su uklanjati poruke mržnje i netolerancije s riječkih fasada. Najprije su s zida na Turniću izbrisali tri grafita s punim opravdanjem.
Prvi je „Živjela NDH“. Upravo zbog te kvislinške tvorevine Hrvati su, iako su u Drugom svjetskom ratu sami se oružano obračunali s ustaštvom i pobijedili, desetljećima u komunističkoj historiografiji prikazivani kao genocidni narod.
Drugi je „Mrzim muriju“. Sam naziv murija je za policiju uvredljiv. Dodamo li tome riječ „mrzim“ to govori da je pisac tog grafita protiv institucije države koja je najpozvanija da štiti red i poredak na dobrobit svih građana.
Treći je „Ubi tovara“. Tovar je u žargonu sinonim za Dalmatinca, a „ubij“ je izravni poziv na linč. Ne na nacionalnoj već na unutarhrvatskoj regionalnoj osnovi. Povici „Ubi tovara“ znaju se čuti na stadionu Kantrida i usmjereni su protiv navijača Hajduka.
Inicijativa mladih Liste za Rijeku – Lista per Fiume nije imala za cilj samo brisanje grafita netolerancije na koje nisu dosad bili reagirali u komunalnom redarstvu i policiji. Nakon što su izbrisani „Živjela NDH“, „Mrzim muriju“ i „Ubi tovara“ oni su nacrtali tri metra velikog dvoglavog orla. Autentični je to simbol Rijeke koji je stradao i za vrijeme fašizma i za vrijeme komunizma. „Uskrsnuo“ je u obliku grafita ne negacije, već afirmacije Rijeke. Iz vremena kada je naš grad bio emporij Europe, a kao izraz sveobuhvatne povijesne europejske multikulturalnosti, a ne one reducirane, komunističke nakon 1945. godine prema kojoj je Rijeka Jugoslavija u malome.
Najgore što bi se nakon ove akcije Liste za Rijeku – Lista per Fiume moglo dogoditi jest da neki neodgovorni pojedinci započnu u našem gradu rat grafitima protiv Srba, komunista i pedera, pri tom veličajući ustaštvo. Upravo je to ono što bi najviše odgovaralo vlastima u „crvenoj“ Rijeci i aktualnoj političkoj eliti u Hrvatskoj. Zato jer se u nedostatku konkretnih rezultata njihove vladavine oni „hrane“ incidentima. (Giancarlo KRAVAR)
