Prema neslužbenim, ali pouzdanim informacijama koje donosi Jutarnji list, Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci u svojim je arhivama uspjelo pronaći spis P-8750/92 na temelju kojeg je sklopljena sudska nagodba kojom je Tržnicama Rijeka dodijeljena 15-godišnja koncesija i omogućeno monopolističko bogaćenje vlasnika Ivana Franolića.
Slavko Linić: Ključna osoba afere Tržnica
izbjegao je kaznenu odgovornost zbog zastare
U spisu koji je Trgovački sud uništio 2003. nalaze se vrlo važni dokumenti iz kojih na svjetlo izlaze do sada nepoznate okolnosti nagodbe. Uz tužbu postoje još zapisnici s dva ročišta na kojima ništa nije učinjeno te sporna sudska nagodba na koju se svi pozivaju. Nevjerojatna je činjenica da je sud tužbu zaprimio 18. lipnja 1992., a nagodba je sklopljena već 3. srpnja 1992. što je nezabilježeno brzo za sudsku praksu. Zanimljivo je i da je Općina Rijeka vrijednost spora procijenila na 10.000 HRD-a, a riječ je o tužbi za četiri neprocjenjivo vrijedne kulturno-povijesne građevine.
Zašto Općina Rijeka nije tužila i za druge nekretnine?
Gradskim tržnicama Rijeka je 1972. godine osim zgrade ribarnice i tri paviljona na korištenje dodijeljene tržnica Kozala, stara tržnica Zamet te ključna nekretnina smještena također na Centralnoj tržnici. Radi se o uredskim prostorijama, skladištu i dvorištu površine 940 kvadrata u Demetrovoj 3, u kojoj se i dandanas nalazi sjedište Franolićeva carstva. Ako je Općina Rijeka, kako kaže Slavko Linić, podnosila tužbu, odnosno sklapala nagodbu da bi spasila imovinu građana, zašto nije spašavala svu imovinu, već samo dio. Dakle, ključno je pitanje zašto nije podnijela tužbu protiv Gradskih tržnica i za te ostale nekretnine, a posebno nekretninu u Demetrovoj ulici 3 koja je bila u istom zemljišnom ulošku zajedno s ribarnicom i tri paviljona piše Jutarnji list. Zašto je ta čestica izostavljena iz uloška i tužbe?
To je to , u napad protiv Linića i njegove kamarile !
Pa ti dokumenti idu na ruku njima, a ne protiv njih.