Home Kolumne “PRSTOM U OKO” NENADA BUNJCA:Totalna rasprodaja

“PRSTOM U OKO” NENADA BUNJCA:Totalna rasprodaja

1797
0

Prije nekoliko dana pod tragičnim okolnostima preminula je umjetnica Neda Šimić Božinović, a iz osobnog iskustva, poznavao  sam je kao uzbudljivu ženu i karakternog čovjeka, s velikom strašću za životom. Sva bitna ljudska i životna pitanja hrabro je tumačila kroz medij konceptualne umjetnosti jer Priroda ne oponaša Umjetnost, nego Umjetnost oponaša Prirodu. Čovjek je Djelo, a Djelo Istina. Zato su umjetnici predani, strastveni i hrabri ljudi, samo kod njih obične riječi počinju velikim slovom, a obična pitanja i geste se pretvaraju u misterije i simbole.

I sva ta sažeta promišljanja proistekla su iz jednog zamišljenog odgovora stanovitoj poznanici na Facebooku koja me, vođena opskurnom znatiželjom zamolila da joj pojasnim pojam konceptualne umjetnosti s kojom se tako srčano bavila pokojna Neda. No, prije nego što sam dospio beknuti, dopisala je: “To je nešto kao što radi Borna Rajić?” Borna Rajić ?!? Kakva crna Borna Rajić, jeb’la te ona ?!? I tu mi se pamet oduzela, srce smrzlo od prezira i ruka zgrčeno ukočila.

NE ZASLUŽUJEMO DOBRE I HRABRE LJUDE

Rambo Amadeus, srpski muzičar, kantautor i umjetnik (za one koji ne znaju o kome je riječ toplo preporučam da se ostave čitanja ove kolumne) već dobrih dvadeset godina vodi donkihotovsku bitku protiv ljudske pohlepe, gluposti i bešćutnosti koja je u tolikoj mjeri banalizirala život da su “ sise i guzice” premoćno  pobijedile dobro i pametno, srčano i hrabro, vrlinu i čovječno. I nisu samo tome razlog glupi, neuki i zli, takvih je bilo i bit’ će do kraja civilizacije, nego cijela industrija konzumerizma koja pumpa mišiće negativcima u ovoj priči. Nisu tome krive niti mlade generacije koje se razlikuju od svojih roditelja na isti način na koji smo se mi razlikovali od svojih predaka. Nije riječ niti o Spenglerovom predskazanju“Propasti Zapada”, niti po hinduističkim vjerovanjima o Kali Jugi koja nas opisuju kao civilizaciju uništenja. Nisu krive niti Triletarale, Opus Dei, reptili Davida Icke, članice G-8, Iluminati ili masonske lože poput P2. Riječ je o sustavnom pretvaranju ljudi u miševe, čovjeka u kurjaka, djece u monstrume, žene u plastične nakaze, a sami ih proizvodimo u svojim bračnim ložnicama, birtijama, stadionima, medijima, crkavama i saborskim klupama. Samo novo je dobro, samo skupo vrijedi, samo mlado je lijepo, novac je jedina vrijednost. Umjesto gesla koje promovira vrijednosti na kojima počiva zapadna civilizacija “bratstvo, jednakost, sloboda..”, mirne duše možemo uspostaviti geslo “skuplje, novije, ljepše”. Poraženi smo u vlastitom domu i još smo neprijatelju sami širom otvorili vrata.

Naravno, ne bih želio da itko ove retke shvati kao još jednu u nizu ispraznih moralki kojima nas zasipaju s crkvenih oltara, sjednica državnih tijela i ostalih ćudorednih institucija. Na žalost, stvari tako stoje i za veliki broj ljudi bitka je već izgubljena, a oni samo nesvjesni poraza, poput kokoši odrezane glave, još neko vrijeme bauljaju kroz svoje živote. Jednostavno, na izlazu iz životnog rotora promašili smo smjer i izazvali lančanu reakciju. No, ipak možemo nešto; preispitati kako smo to došli do ideje da je umjetnost Nede Božinović jednaka lupetanju Borne Rajić, kada smo to poistovjetili vrijednosti poput umjetnosti i konzumerizma, kada smo to neznanju, pohlepi, nečovječnosti i gluposti ponudili pozitivan predznak, obukli ih u blještavo ruho i nazvali prihvatljivim imenima? Kada smo se pretvorili u kukavice, glupane i loš prosjek koji ne zaslužuju hrabre, dobre i pametne ljude?

A SVE JE TAKO LIJEPO POČELO..

Sjećam se vremena, nije to bilo davno, krajem 80-ih u ex Jugoslaviji, sustav se raspadao po rubovima, politička stega je popustila, granice su bile otvorene, a”Markovićev zakon” protiv inflacije i stabilni tečaj njemačke marke u kratkom roku učinio je mladu hrvatsku srednju klasu iznimno imućnom. Red veličine? Kupovali su se automobili, stanovi, skupi nakit i garderoba, putovalo u inozemstvo jednom mjesečno, na koncerte ili shopping. Zapad je bio nadohvat ruke, svjetlio je kao Pariz u noći, svi smo željeli kapitalizam, biti bogati i sretni. Istini na volju, svima je u glavi bila građanska, a ne nacionalna revolucija kako bi “stare komunističke prdonje” poslali u ropotarnicu povijesti, nije ispalo kako smo željeli. Dogodio se tzv. “kontrapunkt želja”.

Naime, uvjeren sam kako je upravo ta generacija socijalističke mladeži koja je gajila tu naivnu viziju kapitalizma, danas redom roditelja adolescenata, dobrim dijelom kriva što je u Hrvatsku takvom snagom nahrupio kapitalistički konzumerizam i iskrivljeni sustav vrijednosti koji niti on sam ne propagira. Jasno,  riječ je i o globalnom fenomenu, nove tehnologije, informatička povezanost i moderni mediji odigrali su značajnu ulogu, ali rijetko gdje je on tako snažno zastupljen kao u zemljama bivših zemalja komunizma; Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj… Potpuni slom tradicionalnih vrijednosti, etičnog poimanja svijeta i prirodnog, zdravog života. Moderne generacije ne čitaju, one surfaju, one se ne bave sportom nego dodatnim aktivnostima, oni nisu zaigrana djeca na dvorištu nego uplašeni miševi koji žive pod budnim okom dadilja, tjelohranitelja, kamera i GPS-a, priroda im je nekomforna okolina bez wi-fi. Oni nisu mladi ljudi koji uče preuzimati odgovornost stjecajući potrebna znanja i iskustva temeljem osobnih interesa, nego su životni projekti svojih roditelja. Uspijevaju u životu jedino ukoliko im to mogu omogućiti roditelji svojim imetkom. Preostali, nemaju pojma ni o čemu i ne znaju ništa. Ne podnose svoje frustrirane roditelje koji, kao u feudalno doba, najstarijeg sina šalju na studij, drugog u svećenike, trećeg na zanat ili u vojnike, a kćerke u prijevremenu udaju. No, svima im je jedno zajedničko – zaslijepljeni su imanjem, bogatstvom i statusom, a neposredna iskustva iz okoline im sugeriraju da se to ne postiže znanjem, nego osobnom promocijom, nikako milosrđem nego bespoštednim uništenjem konkurencije. Jednostavno, mi smo im predali svoju zaslijepljenost kapitalizmom, a marketing velikih tvrtki, mediji i stil života okoline, dovršili su neslavan posao.

Jedine koji su mogli spriječiti rasap društva i tužan civilizacijski epilog, uništili smo utapajući ih u zaboravu, obezvrijeđujući sustav koji predstavljaju ili jednostavno, ignorirajući ih; slobodne i misleće ljude koji se znaju othrvati izazovima vremena  i srčano, predano, nepotkupljivo se pretvoriti u vizionare i svjedoke svoga vremena. Umjetnike.

I GADNO ZAVRŠILO

Nedavno sam pročitao da do 2045. u svjetskim morima neće biti 90% vrsta ribe koje smo navikli poznavati. Zamišljam prizor roditeljskog razgovora u neposrednoj budućnosti; “Znaš, sine, ribe su ti plivale, a mogao si ih jesti. Otac ti ih je često lovio” “Lažeš!” – zajapureno će sin –“One su izmišljotina, kao i dinosaurusi. I njih si lovio?”. Imam dojam da ništa neće biti bolje za umjetnike, predstavljati će relikt prošlosti, nepotrebni anakronizam. Znanost još ima neku svrhu, donosi profit, ali umjetnost? Odnos društva, ali i nadolazećih generacija prožetih vrijednostima “novije, skuplje, ljepše” umjetnost će predstavljati dekoraciju u peterosobnom stanu, poreznu olakšicu ili statusno obilježje. Umjetnost će prestati biti poziv hrabrih i dobrih ljudi nego zanimanje neuspjelih u životu. I zato se ne treba previše čuditi pitanju FB poznanice s početka priče; u društvu u kojem naziv sredstva za čišćenje WC-a “Anitra” uspoređuje se (imenom grčke božice svjetlosti,  konceptualna umjetnost sasvim lako može biti i  kad Borna Rajić zamijeni umjetničko nadahnuće s lošom probavom. Tako odgojeno društvo poput hrvatskog ne zaslužuje umjetnost nego da poslije roka uporabe bude reciklirano u novi proizvod za kapitalističku industriju.

 

O autoru:

bunjac“Suviše čudan da bi živio, suviše čudan da bi umro. Ratovao, pisao, trošio & ljubio. Istraživački novinar u doba dr. Tuđmana i dr. Ivića Pašalića za “Novi list”, “Feral Tribune” & co., proganjale su ga obavještajne službe, bio je udarna vijest u Dnevniku HRT-a, pokušali su ga oteti, zataškati i zatvoriti. Pobjegao u umjetnost i ignorirao budale. Svejedno & unatoč svemu, sve preživio i vratio se jači nego ikad. Najkontroverzniji novinar koji je hodao ovim prostorima za Rijeka Danas piše kolumnu “Prstom u oko”. Let 3 mu je oteo bolji naslov.”

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here