U nedavno objavljenim rezultatima istraživanja ADMO-a (Jadranskog opservatorija za digitalne medije) istaknuta je zabrinjavajuća tendencija rastuće popularnosti teorija zavjere među hrvatskim građanima. Prema analizi, osobe desne ideološke orijentacije, mlađe dobne skupine te manje obrazovani pojedinci pokazuju veću sklonost prema vjerovanju u konspirativne teorije. Osim toga, među biračima Mosta i Domovinskog pokreta primjećuje se veća prisutnost ovakvih stavova.
Profesor Nebojša Blanuša s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu predstavio je rezultate istraživanja koje ističe da je jedna od najrasprostranjenijih teorija zavjere u Hrvatskoj vjerovanje u postojanje tajne grupe moćnika koja kontrolira svjetske događaje. Ova teorija ima podršku od više od 40 posto ispitanika, dok su među popularnijim teorijama i one o “farmaceutskim kompanijama koje namjerno šire bolesti radi profita” te teoriju da se “svakoga tko ima računalo spojeno na internet tajno prati i neovlašteno nadzire”
Zatim su tu teorije zavjere o štetnosti cjepiva, masonima i iluminatima koji upravljaju državama, kontaktima s izvanzemaljcima ”što se skriva od javnosti” i tajnoj organizaciji koja nameće ”novi svjetski poredak”, a posljednja na popisu najpopularnijih teorija zavjere je ona o chemtrailsima.
U teorije zavjere vjeruje sve više ljudi
Blanuša primjećuje zabrinjavajući porast vjerovanja u glavne teorije zavjere među ispitanicima. U usporedbi s prethodnim istraživanjem iz 2022. godine, broj ljudi koji pridaju vjerodostojnost ovim teorijama povećao se za zapanjujućih 12 do gotovo 45 posto.
Osim toga, istraživanje je identificiralo devet viralnih tema koje su izazvale široku raspravu i interes među javnošću. Te teme uključuju stanje nakon pandemije COVID-19, klimatske promjene, veliku zamjenu stanovništva, veliki reset, qanon, ratove u Ukrajini i između Izraela i Hamasa, EU te teorije o LGBTQ+ zavjerama.
Prema istraživanju koje je istaknulo ulogu različitih izvora informacija u formiranju vjerovanja javnosti, najviše se povjerenja pridaje informacijama dobivenim iz svakodnevnih razgovora s članovima obitelji, prijateljima, susjedima i kolegama s posla. Tek nakon toga dolaze tradicionalni medijski kanali poput radija, televizije, portala i tiskanih medija.
