Prije se na riječkom području mogao čuti utjecaj i kajkavskog jezika koji je stizao iz Gorskog kotara. Današnjom standardizacijom hrvatskog jezika gube se identiteti pa tako i govori koji su nekoć bili ili su na izdisaju u našem kraju.
No u Gorskom kotaru ima jedan govor koji se je uspio sačuvati kroz stoljeća a to je čabarski govor. Narječjem govore gotovo svi Čabrani, govori se i u gradskoj upravi. Stoga ne čudi da je 2015. godine naporima mještana dobio status zaštićenog kulturnog dobra.
Govor čabarskog kraja dobro se sačuvao kroz stoljeća zahvaljujući zatvorenosti i prometnoj izoliranosti toga kraja i neznatnim naseljavanjima iz susjednih govornih područja, kao i zbog same strukture te velike razlike u odnosu na standardni jezik.
Govor čabarskog kraja
Govor čabarskog kraja (područje današnjega grada Čabra) jedan je od najsloženijih, najinteresantnijih i najarhaičnijih govora kajkavskog dijalekta u Hrvatskoj. Domaći govori čabarskog kraja (Gerovo, Tršće, Prezid, Čabar I Plešce) stoljećima se dobro sačuvao zahvaljujući zatvorenosti, prometnoj izoliranosti i neznatnim naseljavanjima iz susjednih govornih područja. Zaslužno je i stanovništvo, koje, usprkos školi, radiju, televiziji i tisku, čuva svoju domaću riječ, pa skoro svaka nova riječ dobiva domaći oblik i naglasak.
Čabarski dijalektalni tip poseban je po svojoj raznolikoj strukturi i po pet mjesnih idioma-gerovski, tršćanski, čabarski, prezidanski i plešćanski.. Nema velikih razlika u tim idiomima i zbog toga ih zajedno nazivamo govorom čabarskog kraja.
U ovom, svom trećem rječniku, autor za nešto manje od sedamdeset tisuća hrvatskih riječi daje domaću riječ ili je opisuje. Autor je riječi uzimao iz Hrvatskog enciklopedijskog rječnika iz 2004. Godine, ali ga je dopunjavao i iz drugih hrvatskih rječnika. Time je uz prva dva rječnika (Pamejnek i Rječnika govora čabarskog kraja), koji su domaćim riječima dali književnu hrvatsku riječ, dovršio rječnike govora čabarskog kraja.
Ovaj rječnik čabarskog govora autora Slavka Malnara, koji abecednim redom svakoj hrvatskoj riječi daje domaću čabarsku riječ, omogućuje svakom čitatelju da upozna i nauči čabarski govor.
Bogatstvo kulturnog nasljeđa je i jezična baština koju, zapisanu u virtualnim knjigama, otimamo od zaborava. Slavko Malnar je svojim rječnicima sačuvao našu domaću riječ za vječnost i dao vrijedan doprinos našoj baštini.
Nažalost nismo obradili ovaj rječnik kako inače detaljno radimo .Obradili smo dio čabarske baštine (3400 riječi) od čak 70 000 riječi i 500 stranica koliko ih ima. Iziskuje previše vremena i nismo ga u mogućnosti ostvariti a i rječnik već postoji dostupan svima.
Govor teško razumiju oni koji se služe štokavskim narječjem. ‘Razlika čabarskog govora u odnosu na hrvatski jezik predmet je puno anegdota. Jedna je iz Domovinskog rata gdje su naši u jednom trenutku vojnici razgovarali međusobno preko radija na svom dijalektu, a suprotna strana je mislila da su neki plaćenici, dovedeni odnekud, Čerkezi, Kurdi’.
Pogledajte ako ništa drugo veliki trud Slavka Malnara autora ovog čabarskog rječnika. Nekada se ovim govorom služilo oko četrnaest tisuća ljudi. Danas se još ovim govorom služi manje od šest tisuća stanovnika.
Biografija: Slavko Malnar
SLAVKO MALNAR rođen je 8. veljače 1937. godine u Ravnicama kod Tršća. Tu je i proveo svoj životni vijek.
U djetinstvu je proživio sve strahote drugoga svjetskog rata.Fašistička divljanja nisu se zaustavila na paležu rodnog mu kraja, nego je zajedno s većinom stanovništva otjeran u zloglasni logor na otoku Rabu, a potom u Gonars u Italiji.
1944. godine, još u jeku rata, pošao je u osnovnu školu . Tada je u mjestu bila samo četverorazredna škola.
Nakon odsluženja vojnog roka 1960. godine završava više razrede osnovne škole, a zatim u Zagrebu srednju ekonomsku školu. 1980. godine diplomirao je na Višoj ekonomskoj školi u Puli.
U svom radnom vijeku radio je različite poslove. U Šumariji Tršće je od 1960. do 1984.godine Tri je godine radio u SDK Čabar, a pet godina u Tvornici kemijskih proizvoda Tršće. Zadnjih nekoliko godina prije umirovljenja radi u Riječkoj banci.
Veći dio svog slobodnog vremena bio je angažiran u mjesnim i općinskim društveno političkim, društvenim, športskim i ostalim organizacijama. Za te aktivnosti primio je više priznanja od kojih su najviša: »Orden rada sa srebrnim vijencen« iz 1978. i »Plaketa grada Čabra« za 2000. godinu.
Godine 1992. je umirovljen i tada se počinje baviti proučavanjem lokalne povijesti. Pokušava ispraviti pogreške napisane o čabarskom kraju, iako je to gotovo nemoguća kada su one od širokog kruga već prihvaćene kao istina. Otkrio je zapisane pogreške o nasljenivanju, odnosno prijenosu čabarskog vlastelinstva s plemićke obitelji Paravić na Nikolu, odnosno Kolomana Ghyczyja koje se automatizmom prenose s generacije na generaciju, iz jedne knjige u drugu.
Zajedno sa Željkom Malnarom autor je i urednik emisije »Pod starim krovovima« na Radio Čabru.
Na 330. obljetnicu pogibije Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog (30. IV 2001.), izašla mu je knjiga »Prezimena u čabarskom kraju kroz stoljeća – od 1498. – 1997. godine«
2002. napisao je “PAMEJNEK: govor u čabarskom kraju” , knjiga u izdnju riječke izdavačke kuće Adamić .
