Ovogodišnje obilježavanje 3. svibnja, datuma oslobođenja Rijeke od nacizma, donosi važan iskorak u odnosu grada prema vlastitoj prošlosti. Po prvi put, uz službeni program, bit će odana počast i civilnim žrtvama stradalima neposredno nakon ulaska Jugoslavenske armije u grad.
Radi se o događajima koji su desetljećima bili na margini javnog sjećanja, iako se procjenjuje da je bez suđenja ubijeno između 200 i 300 ljudi.
Grad prvi put uključuje i ovu dimenziju povijesti
Do sada su komemoracije za ove žrtve organizirali predstavnici Liste za Rijeku i udruga Slobodna Država Rijeka, upozoravajući da su mnogi stradali bili proglašeni ideološkim neprijateljima, iako nisu imali veze s fašističkim režimom. Dapače, dio njih bio je u otvorenom ili prikrivenom sukobu s tadašnjim vlastima, a pojedini su tijekom rata i aktivno surađivali s antifašističkim pokretom.
Ove godine inicijativu je preuzeo Odbor za nacionalne manjine Gradskog vijeća Rijeke, koji je jednoglasno donio odluku o službenom obilježavanju.
Komemoracija na Kozali
Prema najavi, članovi Odbora će 4. svibnja 2026. u 15 sati zapaliti svijeće kod Centralnog križa na Gradskom groblju Kozala, u znak sjećanja na nevine žrtve koje su stradale nakon oslobođenja grada.
Predsjednik Odbora Predrag Miletić (Lista za Rijeku) ističe da se radi o civilizacijskom činu.
„Odajemo počast žrtvama Riječanima i Sušačanima, ljudima koji nisu bili ni fašisti ni nacisti niti su imali ikakve veze sa okupatorom, nastradali poslije oslobođenja grada od strane OZNA-e i sličnih organa. Počevši od ing Rubinicha, Blazicha i Sincicha riječkih autonomista pa do familije Adam koji su preživjeli konclogore i holokaust da bi bili likvidirani u oslobođenom gradu ili svećeniku Bubnju koji je bačen u jamu. Odbor za nacionalne manjine Grada Rijeke odlučio im je dati dužnu pažnju koju zaslužuju kao nevine žrtve. Riječ je o ljudima koji zaslužuju mjesto u kolektivnom sjećanju našeg grada“, poručio je.
Potresne sudbine iz tog razdoblja
Među žrtvama se spominju i istaknuti riječki autonomisti. Dr. Mario Blasich, zbog invalidnosti nije mogao biti odveden iz kuće te je, prema dostupnim podacima, ubijen u vlastitom stanu. Giuseppe Sincich, bivši član Ustavotvorne skupštine Slobodne Države Rijeka, iste je noći uhićen i strijeljan.
Za pojedine zločine vođeni su i sudski postupci. U Italiji je za ubojstva autonomaša bio optužen nekadašnji pripadnik OZNA-e Oskar Piškulić, no talijanski sud 2004. godine zaključio je da ne postoji jurisdikcija za suđenje hrvatskom državljaninu. Piškulić je preminuo u Rijeci 2010. godine.
Iskorak prema cjelovitijem sjećanju
Odluka Odbora za manine Gradskog vijeća Grada Rijeke da prvi put službeno oda počast i ovim žrtvama otvara prostor za širi i složeniji pogled na povijest grada.
Pitanje koje se nameće jest – može li upravo ovakav pristup, koji uključuje sve žrtve bez obzira na ideološke podjele, pridonijeti smirenijem i zrelijem odnosu prema prošlosti?
