Tost je recept bez granica, demokratičan, jednostavan i radi se od samo nekoliko sastojaka. Jelo rođeno u modernom dobu, prije svega nakon struje i industrijalizacije, koje je posljednjih godina našlo novi život
Tost je jedan od najdemokratičnijih međuobroka (ali i ručka ili večere) ikada, gotovo religiozni slijed kruha, kuhane šunke i sira oko kojeg se gotovo svi slažu. Razbijač gladi bez geografskih granica, ovaj čisto domaći recept stekao je slavu i čast posljednjih godina zahvaljujući i mnogim revizijama diljem svijeta. Zapravo, tost je od jednostavne, brze hrane, ponekad čak industrijske i napravljene od jeftinih sastojaka, ponovno došao u modu zahvaljujući pažnji koju je dobio među kuharima, restoranima, ali i u društvenom svijetu. Toliko poznat da postoji čak i svjetski dan njemu u čast, 29. veljače. Iako nas ovakva inicijativa nikad nije uvjerila, svjedoči o važnosti ovog bezvremenskog recepta. Ali kako je nastao tost i koje su njegove najpoznatije varijacije u svijetu?
Tost, rođenje mita: od 1900-ih do danas
Povijest tosta očito je povezana s njegovom najvažnijom sirovinom: kruhom koji je zlatne boje, a potom tostiran postaje hrskav i mrvičast. Naziv tost, koji potječe od engleskog to toast ili tostirati, naglašava ovu temeljnu karakteristiku kako bi se izbjegli nesporazumi. Pecivo ili sendvič koji se sastoji od dvije kriške kruha punjenih šunkom i sirom. Tostiranje kruha je vrlo drevni običaj koji mnogi povjesničari prate još od francuske pripreme u srednjem vijeku, koja je koristila tostirani kruh uz šalicu aromatiziranog vina. No rođenje današnjeg tosta, kako ga mi shvaćamo, četvrtastog oblika i s klasičnim sastojcima, proizvod je modernog doba. Tost je, zapravo, povezan s industrijskom revolucijom ranih 1900-ih, a potom, mnogo kasnije, s industrijalizacijom hrane.
Tost je posljedica struje
Zapravo, tost je posljedica struje, jer je svoj uspon započeo kada je izumljen prvi električni toster. Prvo je 1893. godine, kada električna energija još nije bila široko rasprostranjena, škotski izumitelj Alan MacMasters dizajnirao i patentirao prvi toster, ali nije imao velikog uspjeha. Trebalo je pričekati Amerikanca Charlesa Stritea, 1919. godine, koji je usavršio izum stvarajući prvi pop-up toster s timerom. Ali s druge strane u ovaj recept ulazi i industria: sira. Godine 1916. g. Kraft, američki poduzetnik, patentirao je izum koji mu je donio bogatstvo: „sottilettu”, ili krišku sira za topljenje na kruhu. Recept koji postaje općepoznato jelo i konzumira se u svim dijelovima zemaljske kugle.
Tost u svijetu i njegove reinterpretacije
Tost ne poznaje granice, toliko da ga se može pronaći u svakom kutku zemaljske kugle i to s malo drugačijim nazivima i varijacijama. Upamtite, međutim, da se općenito riječ tost, osobito u Engleskoj i Sjedinjenim Državama, odnosi na krišku prepečenog kruha kojoj se dodaju džem, maslac od kikirikija, kiselo vrhnje i druge kreme ili umaci. Stoga je bolje precizirati traženjem tosta sa sirom koji je inozemna verzija našeg klasičnog tosta sa šunkom i sirom. U Francuskoj, bliski srodnici dvopeka su croque monsieur i croque madame. Dvije šnite kruha punjene šunkom, sirom i bešamelom, zatim gratinirane, s tom razlikom što se madame poslužuje s pečenim jajetom.
Tost ostaje i uvijek će ostati jedno od najpoznatijih jela na svijetu, prije svega simbol univerzalnog dijeljenja.
