Home Vijesti Talijanski mediji: U Međugorju se vrte ogromne količine novca, uključena je i...

Talijanski mediji: U Međugorju se vrte ogromne količine novca, uključena je i talijanska mafija

420
0

Na bosanskom lokalitetu gdje izvještavaju o mističnim ukazanjima, stvoren je veliki biznis za koji se pretpostavlja da ima i utjecaj Camorre

Dugi niz godina, mistična ukazanja koja se opisuju u Međugorju, u Bosni i Hercegovini, dijele Crkvu i vjernike između onih koji u nju vjeruju, čak i među visokim vatikanskim prelatima, i onih koji su djelomično ili potpuno skeptični. Međugorje predstavlja slučaj, o kojem se raspravlja i istražuje, i zbog obrta koji se stvorio oko navodnih ukazanja. Zovu je “gospa economy”, od slavenskog “gospa”, misleći na Blaženu Djevicu Mariju, glavnu junakinju fantomskih vizija o kojima su tisuće izvještavale tijekom godina. Velike količine profita također privlače organizirani kriminal, posebice Camorru, prema hipotezi nekih istraga talijanskog pravosuđa.

  1. godine poljski nadbiskup Henryk Hoser, izaslanik pape Franje u Međugorju preminuo 2021. godine, rekao je u homiliji govoreći o dobru i zlu: „S jedne strane susrećemo tisuće mladih ljudi koji se služe sakramentom pokore i pomirenja, s druge strane moramo biti svjesni da je zbog masovnog priljeva hodočasnika ovo mjesto duboko kompromitirano utjecajem mafije, uključujući i onu napuljsku, koja računa na dobit“.

Te su riječi izazvale kontroverze i snažne proteste i kod mnogih napuljskih vjernika. Kritike koje je izrekao Hoser odnosile su se na ono što je tada proizašlo iz istrage koju je vodio tužitelj Santa Maria Capua Vetere nad nasilnim egzorcistom Micheleom Baroneom, svećenikom iz Casapesenne, na području Caserte, koji je uhićen pod optužbom za maltretiranje i seksualno zlostavljanje tri žene i djevojčice tijekom seansi molitvi i egzorcističkih obreda, od kojih je jedna imala trinaest godina,

Istraga je otkrila da je Barone, rođak bivšeg pripadnika Camorra iz klana Zagaria, organizirao vjerske izlete u Međugorje iz regije Kampanije i Irske. Tijekom istraga pojavila se i hipoteza da su u organizaciju putovanja bili uključeni ljudi povezani s Camorrom te da su drugi ljudi, uvijek iz klanova, bili zainteresirani za kupnju zemljišta oko Međugorja za gradnju hotela. Barone je prvostupanjski osuđen na 12 godina zatvora zbog maltretiranja i ozljeda koje je zadobila 13-godišnja djevojčica, dok je oslobođen optužbi za seksualno nasilje nad još dvije djevojčice. Žalbeni postupak je u tijeku posljednjih mjeseci.

Tužitelj je istražio cijeli hodočasnički lanac, kako zbog hotelskog smještaja (hodočasnici iz Kampanije uvijek su odsjedali u ista tri hotela), tako i zbog upravljanja ilegalnim vodičima koji rade u blizini svetišta. Velika količina krivotvorene robe koju su ponudili i kupili hodočasnici koji se gužvaju na cesti koja vodi do brda ukazanja i koja je, prema tvrdnjama tužiteljstva u Kampaniji, stigla u dubrovačku luku, a potom stigla u Međugorje zahvaljujući savezu Camorre i ex jugoslavenskih kriminalnih bandi. Klanovi upleteni u poslove u Međugorju bili su, prema riječima tužitelja Santa Maria Capua Vetere, prije svih Mazzarella di Poggioreale i Zaza.

U Međugorje je, prema procjenama samog monsinjora Henryka Hosera, prije pandemije dolazilo oko tri milijuna hodočasnika godišnje. Osobito ljeti, posebno iz Poljske i Italije. Od tada se situacija nije puno promijenila: takozvani vjerski turizam generira velike količine novca, legalnog iako ne u potpunosti, što je privuklo organizirani kriminal.

„U području gdje ljudi žive od vjerskog turizma, nema sumnje da se to dešava“, kaže David Murgia, novinarski književnik, autor knjige Proces u Međugorju, „ali s druge strane to se događa na svim mjestima marijanskih ukazanja. U Lourdesu, jedan od najvećih hotela za hodočasnike u vlasništvu je potomke Bernadette Soubirous, mlade žene koja je 1858. rekla da je svjedočila ukazanju Madone. Papinsko povjerenstvo koje je istraživalo u Međugorju je utvrdilo da u stvarnosti nije bilo bogaćenja, osim u slučaju bivšeg gradonačelnika koji je nešto zemljišta učinio građevinskim, ali da je ono zapravo legitimno i da je, uostalom, sadržavalo dobit”. Obitelji ljudi koji su tvrdili da su vidjeli Gospu, a koje se u tradiciji nazivaju “vidioci”, otvorili su pansione i hotele u okolici.

Prvo ukazanje zabilježeno je na brdu Međugorje, u općini Čitluk, 24. lipnja 1981. Od tada mnogi drugi vjeruju, ili barem tvrde, da su vidjeli Bogorodicu: prema neslužbenim procjenama, navodnih ukazanja bilo je nekoliko desetaka tisuća. Od šest takozvanih “vidjelaca” – Marija Pavlović Lunetti, Mirjana Dragičević Soldo, Ivanka Ivanković Elez, Vika Ivanković, Ivan Dragičević, Jakov Colo – neki tvrde da i dalje posjećuju svakodnevna ukazanja, drugi samo godišnje.

Uz šestoricu “vidjelaca”, temeljnu ulogu u međugorskom narativu ima Petar Ljubičić, otac franjevac zadužen za mjesnu župu. Ljubičić je, kaže Mirjana Dragičević Soldo, “odabrani” koji će svijetu objaviti deset tajni koje će se otkriti čovječanstvu tri dana prije nego što se dogode: mistik tvrdi da su ispisane na pergamentu u njenom posjedu, ali da mogu ih čitati samo “Vidioci” (drugi ljudi bi pročitali različite poruke). Svih šest mistika uvijek su se slagali da neće dopustiti znanstvenu analizu na pergamentu.

Od prvog pojavljivanja, “odabrani” su bili predmet pažnje jugoslavenske milicije. Nekoliko puta su ih ispitivale i tajne službe. Nakon otprilike dvije godine pritisak vlasti je prestao, a Jozo Zovko, poglavar Međugorske franjevačke zajednice, uhićen je, suđen i osuđen na osam godina zatvora.

Mostarska biskupija oduvijek je s krajnjom skepsom gledala na fenomen navodnih ukazanja. Monsinjor Ratko Perić, bivši mostarski biskup, u čijoj se biskupiji nalazi Međugorje, jasno je rekao: “Ukazanja nisu istinita”.

Napetosti između franjevaca i biskupije traju već 40 godina. Fratri podržavaju lokalnu zajednicu i zato što su tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji ostali uz bosanskohercegovačko stanovništvo, što nisu činili mnogi svećenici, koji su utočište potražili negdje drugdje. Onaj koji je u početku bio duhovni otac šestorice “vidjelaca”, o. Tomislav Vlašić, sveden je na laičko stanje, a potom izopćen zbog “širenja sumnjive doktrine, manipulacije savješću, sumnje na misticizam, neposlušnosti legitimno konstituiranim naredbama i djelima protiv sextuma”, ili nečista djela zabranjena šestom zapovijedi.

U međuvremenu se Vlašić već krajem 1980-ih preselio u Italiju u Ghedi, u pokrajini Brescia. Ovdje je osnovao udrugu Kraljice Mira (Zakladna tvrđava Bezgrešnog Međugorja), koja je kasnije pretvorena u seosku kuću nazvanu kuća-svetište i nazvana “Bezgrješna Kraljica anđela” ili “Tvrđava Bezgrešne”. Bivši duhovni otac “vidjelaca”, koji je danas oženjen bivšom redovnicom, zapravo je osnovao paralelnu crkvu.

Vatikan nikada nije mogao i ne može zanemariti fenomen koji privlači milijune hodočasnika u Bosnu i Hercegovinu: stavovi su različiti, uz tek nekoliko službenih komentara. Sveta Stolica je 2010. godine osnovala posebno povjerenstvo sastavljeno od dvadeset članova, kardinala, biskupa i stručnjaka koji su četiri godine proučavali taj fenomen. Zaključci su napisani 2014. godine, ali su u početku bili povjerljivi. Godine 2017. o tome je govorio papa Franjo odgovarajući na pitanja novinara, a onda su 2020. konačno doneseni zaključci.

David Murgia objašnjava: „Nije bilo službenog priznanja od Vatikana, ali čak ni nijekanja. Papinsko povjerenstvo dalo je mišljenje i predalo ga Papi. Mišljenje Papinskog povjerenstva je da je prvih sedam ukazanja vjerodostojno, odnosno istinito. S druge strane, sve ostale moramo nastaviti istraživati. Papa Franjo je 15. svibnja 2017., vraćajući se s putovanja u Portugal, rekao:

«Više volim Majku Bogorodicu, našu majku, a ne Majki Božju kao šeficu telegrafskog ureda koja svaki dan u isti sat šalje poruku… ovo nije Isusova majka. A ta pretpostavljena ukazanja nemaju veliku vrijednost. I ovo govorim kao osobno mišljenje. Ali tko misli da Gospa kaže: “Dođi, sutra u to i to vrijeme i reći ću poruku tom vidiocu”; je naivan”.

Ukratko, Papa je izrazio određenu skepsu, iako je 2019. službeno odobrio putovanja biskupija i župa u Međugorje.

Dio skepse Crkve nije spriječio da međugorski fenomen raste iz godine u godinu. Međutim, službenih ekonomskih procjena nema. Prije devet godina bosanski znanstvenik Vencel Culjak iznio je hipotezu da je od 1981. do 2013. Međugorje posjetilo preko 28 milijuna hodočasnika i turista (od toga 21 milijun stranaca), uz ukupno 65 milijuna noćenja. Mjesna crkva je izravno prikupila oko 290 milijuna eura, plus razne oblike javnih potpora. Također, prema Culjakovim riječima, prosječni dnevni izdaci bili su 43 eura po osobi, ali je samo 32% prihoda bilo fiskalno dokumentirano.

Prema mnogim promatračima, situacija se od tada nije puno promijenila: mnogi gospodarski prihodi u Međugorju i dalje su u crnom. Stanovnici, njih oko 4 tisuće, koji su se nekada bavili stočarstvom i sakupljanjem duhanskog lišća, danas rade uglavnom u turizmu. Obitelji “vidjelaca” su se pretvorile u obitelji poduzetnika s hotelima, restoranima i barovima. Ukupan broj ležajeva je popriličan: preko 17 tisuća uključujući pansione, pansione, apartmane, hotele nižih kategorija ali i hoteli sa tri ili četiri zvjezdice. Postoji i par hotela koji se smatraju luksuznim. Isto vrijedi i za restorane, otvoreni su mnogi restorani i svih vrsta. Mnogi imaju talijanska imena.

Cesta koja vodi do podnožja brda ukazanja svojevrsni je bazar s oko 200 dućana u kojima se prodaje sve: sakralni predmeti, krunice, slike, ali i cipele, torbe, trenirke, parfemi, gotovo sve krivotvorine.

Zatim se postavlja pitanje špekulativne gradnje. Zemljište oko Međugorja od 1980-ih je dobilo veliku vrijednost. Neke hipoteze povezuju i s kupnjom zemlje čudni nestanak talijanskog svećenika, oca Luciana Cicciarellija, koji se dogodio u Međugorju 2. kolovoza 2015. Prema riječima rodbine, koja je rekonstruirala njegovo najnovije kretanje zahvaljujući nizu e-mailova, svećenik je boravio u Međugorju kako bi izvršio želju jednog od svoje subraće, Luke Ćirimotića, koji je prije smrti izrazio želju da se na parceli od 25 tisuća četvornih metara, na vrlo traženoj poziciji, sagradi hospicij, uz parkiralište.

Kako bi razgovarao o mogućoj kupnji tog zemljišta, otac Cicciarelli je imao sastanak s Bosankom koja ga je zauzvrat morala povezati s odvjetnicima i konzultantima. Na dogovoru s tom ženom, međutim, otac Cicciarelli se nije pojavio. Od tada o njemu nema nikakvih vijesti. Prema navodima bosanskohercegovačke policije, svećenik, koji je uživao u šetnji planinama, najvjerojatnije je pao u jarugu na tom području, a njegovo tijelo su kasnije pojele životinje.

O međugorskim ukazanjima posljednju riječ sada ima Papa. „Ali moguće je, kaže David Murgia, da on ništa ne kaže. Dvije su fronte toliko žestoko suprotstavljene da bi, ako bi Papa rekao “da, istina je” ili “ne, nije istina”, došlo do vrlo teške konfrontacije. Dakle, možda je Papa u pravu što odgađaa presudu. Poslije smrti biskupa Hosera poslao je apostolskog vizitatora Alda Cavallija u Međugorje.

Namjera je nastaviti istragu o poljskom nadbiskupu te uvesti red u složenu situaciju u biskupiji. «Vjerojatno je, zaključuje Murgia, da će se župa Međugorje, budući da je riječ o jednostavnoj župi, preobraziti u papinsko svetište povjereno biskupu, čime će se upravljanje fratrima nakon više od 40 godina ukinuti. Alternativa je da se župa prepusti fratrima, a da se na mjestu ukazanja izgradi papinsko svetište. (Il post)

Previous articleAsprilla: Prodajem kondome i puno se se*sam
Next articleMateo Pavlović novi igrač HNK Rijeka: ‘Jedva čekam obući dres i dokazati se na terenu’

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here