Vjeronauk u školi ili crkvi?

Nezavisni saborski zastupnik don Ivan Grubišić pozvao je državne i crkvene vlasti da se dogovore o reviziji ugovora sa Svetom Stolicom, a ako se ne postigne dogovor najavio je početak prikupljanja potpisa za referendum o toj temi.

Dva su ključna pitanja oko kojih inzistira od strane Katoličke Crkve suspendirani svećenik don Ivan Grubišić. Prvo je pitanje vjeronauka u školama. On smatra da je njemu mjesto u crkvi kao prirodnom okruženju za rast vjere, za razliku od škole u kojoj je tek puki, doduše izborni, predmet.
Nadležni ministar znanosti, obrazovanja i sporta, inače deklarirani ateist, Željko Jovanović privatno to podržava, ali je službeno protiv. “Osobno smatram da je mjesto vjeronauku u crkvi, a ne u školi. Ali kao ministar tvrdim da nemam namjeru istiskivati vjeronauk iz škola. Nitko se ne treba bojati, nećemo istiskivati, a i ne možemo.”, poručuje Jovanović očigledno u strahu od otvaranja još jedne fronte prema utjecajnoj Katoličkoj Crkvi. Pogotovo nakon ishoda referenduma o braku, nakon kojeg su cijela Kukuriku Vlada, pa i sam ministar Jovanović koji je sudjelovao u snimanju spota “protiv”, doživjeli debakl.
Drugo što želi postići don Grubišić je da država prestane financirati Crkvu. “Dok se crkve oblažu oniksom, narod kopa po kantama”, bio je slikovit i na tragu nove crkvene politike usmjerene prema siromašnima za koje se zauzima i papa Franjo, u američkom magazinu Time proglašen osobom godine.

Po Grubišićevim riječima, država iz proračuna godišnje Crkvi plaća oko milijardu kuna, a to je u situaciji u kojoj je Hrvatska sve siromašnija velik novac. On je javno upitao i zašto bi Crkva uzimala novac od ateista i agnostika, te onih vjernika koji to ne žele. Naveo je primjer Njemačke u kojoj se Crkva financira porezom, izdvajanjima iz plaće, vjernika koji to žele.
Pokretanje ovih vrućih tema kao što su vjeronauk i financiranje Crkve u sklopu revizije ugovora između Hrvatske i Vatikana u ovo predbožićno vrijeme neki bi mogli protumačiti bogohulnim. No, vrijeme Došašća pravi je trenutak da svaki vjernik, neopterećen predblagdanskom potrošačkom groznicom, preispita svoj odnos prema Bogu i ulogu Katoličke Crkve u svakodnevnom životu, te način na koji naviješta Evanđelje.
Teško je za očekivati da će se Katolička Crkva sama odreći novca poreskih obveznika iako bi to bio moralni čin par exellence, kao i da će, komotnosti radi, odustati od vjeronauka u školama. Ali, rezultati jedne internetske ankete provedene među 3.460 građana govore da je 88 posto njih za to da se vjeronauk vrati u crkve, a samo 12 posto njih ga podržava u školama. Što će biti s ovom inicijativom don Ivana Grubišića, koju je prešutio inače na Crkvu “nabrušeni” lokalni dnevnik, ostaje za vidjeti.
Za vrijeme komunizma nije bilo zamislivo da država financira vjerske zajednice. Štoviše, neki svećenici, a i mnogi vjernici su bili proganjani od nenarodnog režima. Vjeronauk se održavao isključivo u crkvi, a UDBA je znala za svakog dječaka ili djevojčicu koja ga pohađa. No, bila su to vremena totalitarizma. Hrabra i ponosna vremena za Crkvu u Hrvata, koja je bila neprikosnoveni uzor i moralni autoritet. U očuvanju vjerskog i nacionalnog bića hrvatskoga naroda, te borbi za ljudska i građanska prava. Danas su vremena drugačija. Dočekali smo i to da se jedan “crveni” Jovanović počeo ulagivati Kaptolu, a jedan svećenik ustao protiv za dobrobit Katoličke Crkve.(Giancarlo KRAVAR)