Upis pretplatnika za kazališnu sezonu 2018./2019. pod sloganom „Vježbanje različitosti“ počinje na blagajni HNK Ivana pl. Zajca (Verdijeva 5a, Rijeka; tel. 051.337.114, blagajna@hnk-zajc.hr)u srijedu, 5. rujna: upis dosadašnjih pretplatnika trajat će do 14. rujna a upis novih pretplatnika od 15. do 29. rujna 2018.
Tijekom rujna blagajna Kazališta radi od 9 do 19 sati od ponedjeljka do petka, a subotom od 9 do 13 sati.
Osim stalnog mjesta u gledalištu, pretplata osigurava popuste od 10 do 50% uz mogućnost plaćanja gotovinom (uz 5% popusta) te karticama. Umirovljenici i studenti pak imaju pravo i na dodatni popust od 20 %. Jednak dodatni popust na jednu od pretplata ostvaruju i oni koji koji se odluče preplatiti u dva ili više različitih pretplatničkih ciklusa.
Program pretplata sastavljen je u želji da svatko pronađe nešto novo i zanimljivo za sebe te da ostane ili postane vjerna kazališna publika.
Kako najavljuje intendant HNK Ivana pl. Zajca Marin Blažević, „sadržaji i slogan nove sezone – VJEŽBANJE RAZLIČITOSTI – odjeci su ideje Rijeke kao Europske prijestolnice kulture, ali i riječkog HNK kao kazališne institucije koja je proteklih godina pokazivala kako se gradi, iskazivala što znači i dokazivala da može, i mora, biti lukobran toj našoj, riječkoj i europskoj, LUCI RAZLIČITOSTI.“
U svom pozivu publici ističe kako „riječki HNK, naš Zajc, nije kazalište u koje dolazite samo da biste vidjeli i potvrdili ono što već znate, nego kazalište u koje vas pozivamo da preispitujete, otkrivate, doznajete, doživite i vježbate – ono od života što izmiče svakodnevnom, usputnom, površnom iskustvu. To ne znači da vas nećemo zabaviti, nasmijati, opustiti. Naprotiv! To znači – i to nipošto nije „samo“ – da riječki HNK, taj Zajc, ne odustaje biti umjetničko kazalište, i da upravo u tome riziku prepoznaje svoju obvezu, odgovornost i jedinu moguću budućnost.“
Nova sezona donosi čak 19 premijernih naslova, 19 repriznih predstava, 20 konceratnih izvedbi, 13 gostovanja dramskih i baletnih predstava, glazbenih ansambala; autore kao što su Krleža, Daša Drndić, Dario Fo, Ivana Brlić Mažuranić, Ivan pl. Zajc, Gounod, Mozart, Richard Strauss, Verdi, Shakespeare, Čajkovski, Bruckner, Stravinski, Brahms, Bartók, Chopin, Saint-Saëns, Ravel, Leonard Bernstein, Andrew Lloyd Webber; donosi komedije i tragedije, mjuzikle i operete, simfonije i serenade, ples i balet, opere i lektire, dramsko i postdramsko kazalište, predstave za sve generacije gledateljica i gledatelja.
Postanite ili ostanite gledateljice i gledatelji Zajca, dolazite u riječki HNK – vježbajte s nama našu i svoju različitost, vježbajte umjetnost gledanja, vježbajte – život!
Nerado govorim, ali umjetnici i umjetnost me doslovno ne zanimaju iz tog razloga što sam stjecajem okolnosti postao i antipovjesničar umjetnosti.
Ono što me danas zanima jest sinteza svih znanja, povijesnih prikaza koja pretpostavlja sve iz Sada, sadašnjega trenutka; sve što nije sada za mene ne postoji, pa tako se i ne bavim arhiviranjem toga rada.
Ono što me zanima posljednjih deset, jedanaest godina jest rad na ujedinjavanju raznovrsnih teoretičara, analitičara poput Junga, Wilhelma Reicha, Sándora Ferenczija i drugih u okosnici Četvrtog puta – riječ je o Gurđijevljevoj metodi – sa svim sljedbenicima dobrih mističara iz nekih drugih epoha.
Umjetnici su jako frustrirani i dosadni ljudi koji imaju mrtvi seksualni libido, pa samim time i njihova je umjetnost mrtva. Ona u sebi nema nikakvu potenciju ljubavničkog zanosa i ljubavničke ekstaze; lišena je životne orgonike i samim time postaje frustrirana; nema svoje biće koje može transcendentirati – bez obzira što je umjetniku dano po poslanju samoga Univerzuma mogućnost svjesne promjene evolucije svijesti.
Današnja umjetnost nije produkt svijesti iz tog razloga što su umjetnici mrtvi i spavači, jer stvaraju iz Uma. Naša umjetnost nema više onu hrabrost koju je posjedovala; ona više nije izazov, postala je jalova. Ona više nije duhovna, spiritualna i tjelesna, a time više nema transcendenciju i mentalnu formu – ona je astralna, ona je u znaku; a ako moram tražiti znakove i zaključivati o tom radu, onda je to goli *****.
Ti ego tripovi idu mi na nerve – jer svi oni stvaraju iz svojih puževih kućica – oni su muževi-puževi, kako bi rekao Lautréamont, a njihov doprinos cjelokupnoj svjetskoj avangardi je minoran.