Nakon burne izborne kampanje za predsjednika HND-a u kojoj je pobijedio Saša Leković, rezultati za Novinara godine uznemirili su publiku: Branko Mijić osvojio je nagradu s 214 osvojenih glasova, drugi je Željko Peratović sa 186 glasova i treća Ljubica Gatarić sa 110 glasova, uz 120 (19 posto!?) nevažećih listića. A kad je pročitano obrazloženje nagrade za Novinara godine, da je ‘Branko Mijić kao glavni urednik Novog lista interes redakcije i integritet novinara stavio ispred interesa Uprave i vlasnika’, nastalo je komešanje i nezadovoljstvo dijela članstva koje ovih dana prijeti HND-u skandalom i novim krugom razmirica, piše Nenad Bunjac za tportal.
Dugogodišnji novinar Večernjeg lista i član HND-a Željko Valentić artikulirao je razloge tome : ‘Nevjerojatno je u kojoj mjeri je predvidljivo ponašanje Izvršnog odbora prilikom dodjela cehovskih nagrada i koliko je metoda glasanja netransparentna i zastarjela. Svake godine gledamo političke dodjele nagrada, razne oblike kompenzacija i time sustavno obezvređujemo nagradu koja bi trebala biti kruna novinarske karijere. O metodi glasanja gotovo da ne treba trošiti riječi, potpuno je jasno da se glasači sprdaju s izborom. Kako je moguće da novinari, po prirodi svog posla inteligentni i pismeni ljudi, nisu u stanju ispuniti jednostavan glasački listić? Pa kandidat g. Nevažeći Listić osvojio je više glasova od ugledne kolegice Gatarić i zato ću tražiti da se provjeri struktura nevažećih listića. Osim toga, ne sporim novinarski rad kolege Branka Mijića u 2014, ali taj isti kolega je 2011. suportirao Upravu Novog lista na čelu sa Faggianijem u štrajkolomstvu Sindikata Glasa Istre i tri godine nakon toga sustavno podržavao njezin rad!? Kako mu nije neugodno u tom kontekstu spominjati radnice Kamenskog? Smeta mi i nisam usamljen u tom mišljenju, ta heroizacija oportunizma, mi nagrađujemo novinarski godišnji opus koji treba sagledati u cjelini, a ne promjenu mišljenja. Zbog svega navedenog, početkom tjedna pismenim putem tražit ću očitovanje HND-a s namjerom da konačno ukažemo na nevaljanost glasačke metode i nejasnih kriterija nagrađivanja.’
Provjerom navodne novinarske nedosljednosti Branka Mijića i njegova ‘suportiranja štrajkolomstva Sindikata Glasa Istre’, ustanovilo se da navodi novinara Valentića nisu neosnovani: sredinom 2011. godine Sindikat Glasa Istre uputio je demanti intervjua Alberta Faggiana u Novom listu u kojem spomenuti tvrdi da se ‘svi zahtjevi Sindikata svode na novac’. No tadašnji glavni urednik Novog lista Branko Mijić odbio je objaviti demanti, pod obrazloženjem da se isti ‘ne odnosi na navode u intervjuu’, iako su u njemu stajala upozorenja o kriminalnim aktivnostima i lošim poslovnim namjerama vlasnika Novog lista Alberta Faggiana. Sindikat Glasa Istre naknadnom objavom priopćenja na portalu Danas.hr oštro je to zamjerio Mijiću. Nadalje, insajderske informacije iz krugova bliskih redakciji Novog lista svjedoče navodima da je Branko Mijić sve vrijeme gajio ‘vrlo bliske odnose s Faggianom sve do ožujka 2014. kad je Državno odvjetništvo potvrdilo optužnicu protiv njega’. Ujedno, tvrde i da je, nakon što su predstavnik radnika u Nadzornom odboru Damir Cupać i Sindikat novinara Novog lista početkom 2013. podnijeli kaznenu prijavu protiv Uprave Novog lista, navodno tjednima izbjegavao objaviti vijest o tome. U prilog Valentićeve tvrdnje da je obrazloženje nagrade sporno, govori i činjenica da se prilikom izglasavanja obrazloženja kandidature Branka Mijića, dvojica članova Izvršnog odbora riječke podružnice HND-a nisu složila sa sadržajem: Fiore Vežnaver i Damir Cupać. Ironija svega je da je Branko Mijić 2006. istupio iz članstva HND-a zbog ne-novinskih kriterija dodjele nagrade Novinara godine, a da bi je sad dobio pod istim kriterijima i postao meta kritika, piše Bunjac za tportal.
