Zove se Lanterna ili Pedocin i smatra se posljednjom plažom u Europi podijeljenom po spolu
U Trstu, u blizini Molo Fratelli Bandiera, postoji posebno mjesto: zove se Lanterna ili Pedocin (skoro posvuda ga zovu obama imenima) i smatra se posljednjim kupalištem u Italiji – ali možda i u Europi – gdje se plaža i more dijele prema spolu: pola za muškarce, a pola za žene.
Lanterna je općinsko kupalište koje ima dva ulaza: s jedne strane je onaj za žene i djecu do 12 godina, s druge je ulaz za muškarce. Cijena ulaznice je nešto više od 1 eura, ali možete dobiti i mjesečne ili sezonske karte. Iznutra je plaža podijeljena bijelim zidom, visokim više od tri metra, čime je još jasnije uspostavljena podjela koja vrijedi i u morskim vodama. Za ulazak u odjeljak za osobe suprotnog spola potrebna je posebna dozvola.
Kratka povijest
Povijest Lanterne započela je prije više od jednog stoljeća, dok je Trst još bio pod austrijskom vlašću. Pred kraj 19. stoljeća općina je odlučila izgraditi pravo kupalište u središtu grada, kako bi izbjegla prisiljavanje obitelji da putuju predaleko da bi otišli na plažu. Tako je nastao Pedocin, čije službeno otvorenje datira iz 1903. godine, ali prema mnogima postojao je i prije. U početku je plaža bila podijeljena jednostavnom ogradom, koja je kasnije zamijenjena zidom od opeke. Zid je bio srušen samo jednom 1959. godine, da bi se odmah ponovno izgradio nekoliko metara dalje: ako je u početku plaža bila podijeljena točno na pola, od 1959. više je prostora dano ženama, zbog prisutnosti djece i jer su one bile veći posjetitelji Lanterne. Ulaznica je uvedena 1938.: cijene su varirale tijekom godina, ali su uvijek bile vrlo niske, tek toliko za održavanje duple plaže.
Ime
Lanterna ili Pedocin: dva su imena ambivalentna i svako ima svoje razloge. “Lanterna” je sasvim jasno i potječe od istoimenog svjetionika u Trstu koji se nalazi nedaleko od plaže. “Pedocin” s druge strane ima složenije podrijetlo: u dijalektu “pedocin” može značiti dvije stvari: uš ili dagnju. U prvom bi slučaju naziv aludirao na jednu priču, kada je u vrijeme Franje Josipa I. plaža bila zatvorena od 2 do 4 sata poslijepodne kako bi se vojnici mogli ići okupati, osloboditi se uši. U drugom slučaju, međutim, upućivalo bi se na vremena u kojima su se dagnje uzgajale u vodama koje okružuju Lanternu. Ali ima i onih koji kažu da je “pedocin” iskvareno od “ciodina”, malog čavla, odnosno čavala na koje se vješa odjeća prije ulaska na plažu.
Pedocin danas
Tijekom godina nekoliko je puta predlagano rušenje zida. Godine 1943. tršćanske novine Il Piccolo opravdale su to ekonomskim pitanjem: za manje imućne obitelji zapravo je plaćanje ulaza bila prepreka, a ujedinjenje plaže moglo je dovesti više ljudi, time smanjujući troškove i čineći sve jednostavnijim. Kasnije je u gradu održana neka vrsta neformalnog narodnog savjetovanja i rezultat je bio jasan: svi su htjeli da zid ostane podignut. 2009. godine kupalište je potpuno renovirano i vraćen joj je izvorni izgled: sada je sve u plavo-bijeloj boji.
Po mnogima, razlog zašto su Tršćani toliko privrženi ovoj podjeli nije ono što bi se moglo zamisliti: nije riječ o “zadrzosti” (riječ koju oni sami koriste kada pokušavaju objasniti zašto je taj zid tako važan), već suprotno o slobodi. Podjela plaže po spolu – samo jedne plaže, kao izbor između opće ponude plaža otvorenih za sve – jednostavno bi bila dodatna mogućnost kupačima da rade što žele.
