Odlazak Linića na sporedni kolosijek

Brza pruga BUDIMPEŠTA – ZAGREB – RIJEKA je ucrtana u sve razvojne planove EU kao paneuropski koridor Vb. Dakle, Europska unija, na bazi stručnih analiza tržišta, budućeg transporta tereta, povezanosti europskih regija kao i geostrateškog povoljnog položaja Rijeke određuje koridor Vb kao „ključan za razvoj pomorskog i kopnenog prijevoza“. Sa istim motivima i Republika Hrvatska uvrštava taj koridor kao jednu od svojih prioritetnih investicija.

Pa zašto onda ta pruga već nije u izgradnji ili zašto se stopira njena gradnja, razvoj Rijeke i riječke luke? Zato što ljudi koji o tome odlučuju u takvoj odluci nemaju svoj privatni interes.

Mreža paneuropskih koridora: Ukoliko se Hrvatska zbog manjih obaveza prebaci s koridora b na c, najviše će izgubiti luka Rijeka, a dobiti luka Ploče

Slavko Linić je, dok je bio u Vladi RH, obnašao dužnost potpredsjednika za gospodarstvo ali je bio i predsjednik nadzornog odbora Hrvatskih željeznica i INE. U nadzornom odboru HŽ-a sjedio je sa Radimirom Čačićem (HNS), Antonom Kovačevim (HBOR), Damirom Kuštrakom, Jurom Radićem (IGH)…Kakva ekipa!

Taj Slavko Linić u to vrijeme, kao član Vlade RH, supotpisuje sa Mađarskom „Sporazum o suradnji“ u kojem dogovaraju zajedničko ulaganje u riječku luku i ubrzano cestovno i željezničko povezivanje dviju zemalja. Sporazum potpisuju premijeri Račan i Orban. S tim u vezi dogovoreno je da resorna ministarstva dviju vlada izrade zajednički program izgradnje brze pruge. Dakle, tada je Slavko Linić bio ZA izgradnju brze pruge.

2001. godine, za vrijeme Linićevog mandata u vladi i u nadzornom odboru HŽ-a, potpisuje se i pristupanje Hrvatskih željeznica paneuropskom željezničkom koridoru Vb (Budimpešta-Zagreb-Rijeka).

Na okruglom stolu na kojem se raspravljalo o HŽ-u u 21. stoljeću zaključeno je da je dugoročna poslovna orijentacija Hrvatskih željeznica izgradnja moderne infrastrukture na hrvatskim dionicama paneuropskih koridora.

Dio izvještaja sa okruglog stola glasi:

“Važnost restrukturiranja i modernizacije HŽ-a, kao generatora ukupnog gospodarskog razvoja na okruglom stolu su istaknuli i ministar pomorstva, prometa i veza Alojz Tušek, te potpredsjednik Vlade Slavko Linić. Istaknuli su kako će država kao vlasnik preuzeti svoj dio odgovornosti da se ambiciozni plan uzleta HŽ-a provede na korist same tvrtke i ukupnog gospodarstva. Razvojni programi HŽ-a inicirat će gospodarske aktivnosti te pridonijeti razvoju željezničkih i ostalih industrija, rekao je predsjednik uprave HŽ-a Marijan Drempetić. Problemi HŽ-a iz prošlosti očituju se u slabljenju željeznice kao sustava. Ti se problemi konkretno očituju u zaostajanju u ulaganjima koja su posljednjih deset godina bila za 90 milijuna dolara manja od amortizacije, zaostajanja u ciklusu remonta, zastarjelom prijevoznom parku, višku radne snage itd., istaknuto je na okruglom stolu. Zbog svih tih problema pokrenut je projekt modernizacije i restrukturiranja koji je potpomognut sredstvima proračuna i nizom kreditnih linija domaćih i stranih banaka, a trebao bi biti okončan do 2003. godine, istaknuo je Drempetić. Plan poslovanja HŽ-a u razdoblju od 2002. do 2006. godine predviđa niz investicijskih ulaganja koja su usmjerena na održavanje glavne pružne mreže, modernizaciju signalizacije, informatizaciju, rekonstrukciju prijevoznih kapaciteta kao i nabavu novih itd. Glavna ulaganja u infrastrukturu usmjerena su na panerupski koridor koji među ostalim uključuje modernizaciju željezničke pruge Botovo-Zagreb-Rijeka, pruge Savski Marof-Zagreb-Tovarnik i dr. Uspješnost projekta važna je za brojne domaće tvrtke koje već rade ili će se u budućnosti uključiti u suradnju sa HŽ.“

Dakle, tada je Slavko Linić bio ZA izgradnju brze pruge.

Još i koncem rujna 2005. godine Slavko Linić sa svojim kolegama u Saboru u ime SDP-a podnosi „Interpelaciju Vladi RH zbog zaustavljanja razvoja HŽ-a“ u kojem se između ostalog navodi i razvoj paneuropskog koridora Vb.

Dakle, i tada je Slavko Linić bio ZA izgradnju brze pruge, ali tada je već izgubio suradnike i bitniji utjecaj u HŽ-u zbog smjena koje su uslijedile.

Nalaz državne revizije za period u kojem je Slavko Linić djelovao kao predsjednik NO HŽ-a bio je porazan, a pamtimo samo Linićev pokušaj „modernizacije“ trošenjem 10 milijuna eura na naplatni sistem koji nikad nije ušao u funkciju.

Slavko Linić: Nakon što je izgubio utjecaj u HŽ, lobira protiv nizinske pruge prema Rijeci

Od tada, Slavko Linić više nema bitnijeg utjecaja u HŽ-u, svakako ne onakvog kakvog bi on poželio za svoje osobne i/ili stranačke interese. U to doba, kao ni ranije, još uvijek mu interes grada i luke Rijeka ne znače baš ništa.

Ako se novac namijenjen investiranju ne nalazi pod njegovom kontrolom Slavko Linić umanjuje značaj takvim investicijama. Zbog toga u Rijeci u zadnjih 20 godina nije došao niti jedan ozbiljan investitor. Tako je bilo i sa brzom prugom. E, kad Linić ne može kontrolirati investiciju – onda investicije neće niti biti. I nema ih.

Europska unija je izrazila spremnost da sufinancira troškove gradnje brze pruge do 75% i to uglavnom bespovratnim sredstvima, a budući da se trošak izgradnje brze pruge procjenjuje na oko 4 mlrd eura, to bi značilo da RH mora odvojiti najmanje 1 mlrd eura iz svoje blagajne. To je u redu. Međutim, EU traži transparentan način trošenja tog novca, a to očito Liniću predstavlja problem.

Nakon izbora 2007., Slavko Linić u dogovorima sa Radimirom Čačićem, pristupa izradi plana razvoja energetike u Republici Hrvatskoj. To je još uvijek djelatnost u kojoj se moć odlučivanja može adekvatno nagraditi utjecajem ili na bilo koji drugi način, a još uvijek ne spada pod kontrolu EU.

Radimir Čačić: Lobira za osnutak ministarstva energetike u koji bi se prebacio dio sredstava namijenjen za izgradnju nizinske pruge

I tako, dijeleći fotelje unaprijed (jer su pozicije i fotelje jedino što ih zanima), odluče Linić i Čačić, kao novu mjeru „racionalizacije“ državne uprave – osnovati dva nova ministarstva. Koncem travnja ove godine o tome su izvijestili i javnost i u njemu između ostalog kažu:

„SDP-ov prijedlog ustroja buduće vlade lijevog centra je napisan: on predviđa osnivanje dva nova ministarstva, dakle moguće povećanje broja resora, ali i znatno kresanje broja izvršitelja u vrhu državne administracije i trebao bi, dakle, donijeti racionalizaciju javne uprave. Najveća novost je prijedlog o osnivanju ministarstva energetike, koje bi se izdvojilo iz sadašnjeg Ministarstva gospodarstva, i to iz razloga što SDP-ovci i njihovi partneri iz Kukuriku koalicije, u prvom redu strateški partneri iz HNS-a, upravo u sektoru energetike planiraju pokrenuti novi investicijski ciklus i dignuti gospodarski rast, na isti način kako je Račanova vlada učinila s cestogradnjom u svom mandatu od 2000. do 2003. godine. U tom slučaju, briga o gradnji nove željezničke pruge Rijeka-Zagreb-Botovo prešla bi u resor prometa i pomorstva, i to bi ostao jedan od kapitalnih infrastrukturnih prioriteta, dok bi sve druge veće investicije i privlačenje strateških investitora bilo usmjereno ka resoru energetike. Ukoliko se ostvare najave da bi resor prometa i pomorstva vodio aktualni primorsko-goranski župan, to znači da bi izravno za gradnju nove pruge bio zadužen Zlatko Komadina. Autori prijedloga ustroja nove izvršne vlasti su Slavko Linić i Neven Mimica, kao ljudi s iskustvom funkcioniranja u izvršnoj vlasti u mandatu 2000. godine, jedan u sektoru ekonomije i financija, drugi u društvenim djelatnostima, a poznato je da Linić već mjesecima govori o energetskim projektima, te stoga ne čudi da prijedlog ide ka osnivanju ovakvog novog ministarstva. Linić već mjesecima ustrajno i oštro kritizira energetsku politiku aktualne Vlade Jadranke Kosor, tvrdeći da je njezina (papirnata) strategija okrenuta ka nuklearnoj energiji, što smatra potpuno promašenim konceptom za Hrvatsku, a i Europu u cjelini, dok u SDP-u smatraju da Hrvatska treba hitno investirati u nove hidroelektrane i obnovljive izvore energije, ali i modernizirati postojeće termoelektrane, što uključuje i gradnju Plomina III, te po mogućnosti aktualizirati sve druge postojeće projekte u ovom sektoru, kao što je LNG itd. S obzirom da se HEP smatra preslabim za toliki investicijski zahvat u proizvodnji električne energije, kakav se planira kroz naredne četiri godine ukoliko SDP i kukuriku-partneri osvoje vlast, svaki od novih energetskih projekata vodio bi se kao zaseban, te bi se investitori i strateški partneri tražili pojedinačno za svaki novi energetski projekt, naravno pod kapom države i javnih poduzeća. Zasad nije poznato tko bi bio ministar energetike, no postoji mogućnost da taj portfelj zapravo bude u rukama HNS-ovog Radimira Čačića.“ Gore navedeno je prenio i Ježićev Novi List.

Eto zašto Linić nije za brzu prugu Budimpešta-Rijeka. Uz više nego ograničena sredstva kojima raspolaže Hrvatska jednostavno nema novaca za prugu i energetiku. Slavko Linić želi zaustaviti gradnju nove pruge kako bi novce namijenjene gradnji iste preusmjerio u svoje projekte energetike. Pri tome nudi varijantu gradnje pruge prema Pločama kroz BIH znajući da time samo odgađa i taj projekt jer bi se on trebao nadovezati na željeznice BIH koje će taj koridor graditi tko zna kada.

Od svih Linićevih „energetskih“ poslova koji će samo na papiru izgledati vrlo razvojno i ekološki, jer se spominju obnovljivi izvori energije i hidro-elektrane, prvo će se pristupiti izgradnji termoelektrane Plomin 3 na ugljen (kojeg nemamo) i koji je najveći zagađivač (za to, na žalost, ima i potporu Ivana Jakovčića) i LNG terminala (kojeg je dogovorio i prije sa nekoliko interesnih skupina među kojima i s Ježićem, Sanaderovim i Linićevim prijateljem).

I tako, uzmeš novce namijenjene razvoju grada i luke čiji si zastupnik i s njima pokreneš razvoj energetike i svojih privatnih interesa. To je politika Slavka Linića. To je politika SDP-a u gradu Rijeci (a možda i šire). Prelij iz šupljega u prazno pa ako štogod ostane – dobro, a ako ne – kriv je netko drugi.

Zato Linić u zadnje vrijeme govori da Rijeci nije potrebna nova pruga. Zato jer ON nema ništa od toga. Zato što ON tada neće pobrati lovorike i zato što ON tada neće biti u mogućnosti realizirati svoje osobne poslovne planove. (rd)