U doba kada medijske stupce pune epidemiolozi i liječnici, naši su tihi junaci ostali zaboravljeni od javnosti, gotovo na margini društva. Ove godine neće moći zadovoljno trljati ruke i pred medijskom svitom najaviti novu rekordnu sezonu s rastom noćenja i dolazaka.
Prilično je sigurno da se Hrvatska ove godine može lagano pozdraviti s turističkom sezonom, jer čak i u najoptimističkijim scenarijima, teško je očekivati da će većina europskih zemalja relaksirati restrikcije u dogledno vrijeme. U zemlji s rentnom ekonomijom i 20 posto udjela turizma u BDP-u, ova vijest je ravna nacionalnoj tragediji.
Gospodo, pustite vi virus i samoizolacije, pravo pitanje je što će biti od hrvatskog gospodarstva, kada je glavna gospodarska grana odrezana kao ono stablo ispred Indeksa u Krešimirovoj ulici.
Nije tajna da je većina avio kompanija već počela otkazivati i jesenske letove, pa je pravo pitanje što će u ovoj godini gospodnjoj 2020. ostati od turističke sezone u Hrvatskoj. I najvažnije – kako će wonderkidi hrvatskog turizma, noseći stupovi dugogodišnjih vizionarskih strategija bez kojih “sve ovo ne bi bilo moguće”, u narodu od milja zvanih direktori turističkih zajednica, opravdati svoje mukotrpnim radom zarađene plaće?
Službena statistika kaže da Hrvatska ukupno ima 313 ogranka TZ i 229 direktora koji se nalaze u ovoj situaciji trenutno. Zamišljam našeg glavnog junaka s zlatnim plaketama HTZ-a u uredu kako onako, pomalo otužno i rezignirano, igra partije Spider Solitairea u svom uredu, dok kalendar i dalje pokazuje 2020. godinu.
Tko će dočekati sljedeće ljeto do konačnog dolaska stranih turista? A što ako ne dođu? Za koga da planiramo strategije razvoja i programe? Naš junak ne može ne može ni, poput direktora Hajduka, sanjati da će “dogodine stići titula” ili, u njegovom slučaju turistička sezona, jer ako znanstveni svijet ne bude pronašao cjepivo, prometne restrikcije bi mogle potrajati 18 mjeseci.
No, nema straha od gubitka posla, jer u državi Hrvatskoj je lakše da grom udari u koprive nego da se netko sjeti, onako potiho predložiti “A možda bismo mogli smanjiti administraciju ili poslati ljude na biro rada?”
Srećom, ova mala zemlja na brdovitom Balkanu ozbiljno shvaća članke vlastitog Ustava, konkretnije pasus koji kaže “Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.” Hvala Bogu da se netko sjetio dodati i onaj dio “socijalna” jer što bi tek bilo da se isključivo moramo voditi logikom čiste ekonomske računice.
Hrvatska je resursima presiromašna zemlja da bi mogla tek tako pustiti niz vodu 300 općinskih načelnika, 229 direktora TZ i nekoliko desetaka direktora gospodarskih komora.
Tko je uostalom ikada vidio nogometnog trenera koji se olako oprašta od svog fantaziste? Ne manje bitno, izbori su na vidiku, a ne bi bilo popularno biti “socijalno neosjetljiv” prema pogođenim kategorijama građana.
Ramišljam kako bismo, kao obični građani, mogli pomoći ovoj ugroženoj populaciji; donacije ne dolaze u obzir jer nije problem u parama, već kako ubiti višak slobodnog vremena ovih naših perspektivnih kadrova za narednih 12-18 mjeseci.
Razmišljao sam i stavio na papir par prijedloga, za koje za koje se nadam da će ih Vlada ozbiljno uzeti u obzir. Jer šteta je da ljudi godinu i pol sjede doma, ako me razumijete…
Prijedlog prvi: Mogli bi se zaposliti kao redari i službeni pirotehničari za tajne mise Don Josipa Delaša.
Prijedlog drugi: Mogli bi držati predavanja članovima vladajuće stranke (a i oporbi) kako pravilno ispunjavati imovinske kartice.
Prijedlog treći: Stručno osposobljavanje u sindikatu Vilima Ribića i proći tečaj “Nekretninski biznis u par koraka”.
Prijedlog četvrti: Zaposliti se kao službeni pljeskači na balkonima i pljeskati u osam navečer u čast onom liku iz Wuhana koji je imao čudne kulinarske apetite.
Prijedlog peti: Privremeno ukinuti e-pečate, i dati ovim ljudskim bićima, a ne zlim i bezdušnim strojevima da pečatiraju. Uostalom, kome je pala ideja na pamet da se ukinu pečati?
Prijedlog šesti: Mogli bi pripremati program kandidature Rijeke kao EPK 2050. Ako nas ne iznenadi koji rat ili pandemija i tada.
Prijedlog sedmi: Postati službeni brojači pješaka u Kraljevici u zimskom periodu.
Prijedlog osmi: Postati članovi PR tima Davora Bernardića.
Prijedlog deveti: Upisati tečaj komunikologije pod vodstvom Ravnatelja mostarske bolnice.
Prijedlog deseti：Skupiti sve preostale K-plus bonove pokojnog Agrokora kao bi se ova materijalna baština sačuvala za buduće generacije.
Livio, ovih desetak inventivnih i konstruktivnih prijedloga, Vlada zasigurno neće uzeti u razmatranje… Naime, mi smo još uvijek toliko “bogati” s prirodnim resursima koje možemo lako rasprodavati, pa čemu se onda mučiti u iznalaženju kakvih drugih zahtjevnijih rješenja…