200.000 na putu pravde

Uzalud radnici zagrebačkog dijela DIOKI-ja traže svoje plaće dok vlasnik Robert Ježić pregovara s Kanađanima o dokapitalizaciji. Uzalud, jer naši zakoni omogućavaju da oni koji bi trebali biti u zatvoru pregovaraju o poslovima. Omogućavaju da netko jednostavno dođe do neke tvrtke nikome jasnim putevima, a onda tu istu tvrtku (kada se dovoljno osobno obogati) baci na koljena. Omogućavaju da se radnicima jednostavno ne isplate plaće dok se vlasnik baškari u svojim kućama i na svojim jahtama koje mu nitko ne želi oduzeti.

To ide još lakše ako ste dobro janje koje dvije majke siše. Tako je i Ježić bio odličan prijatelj s Ivom Sanaderom (kojega će sada, u zamjenu za svoju slobodu, optužiti i za što je kriv i za što nije), a još uvijek je odličan prijatelj sa Slavkom Linićem. Nikad se ne zna, možda se Slavko odluči kupiti i sadašnju Ježićevu jahtu, kao što je kupio i prethodnu, iako, jadan, niti je imao ušteđevine, nit` nekretnina.
Taj isti Slavko Linić i dan danas tvrdi kako je Ježić jedan super čovjek. Možda prema njemu i jest, ali sumnjam da bi se radnici koji nisu dobili plaće s tim složili. Možda prema njemu i jest, jer mu je jahticu prodao ispod cijene, a na toj jahtici je Slavko ljetovao i godinama prije.
Nimalo ga nije smetalo što je Ježić član HDZ-a protiv kojega se Slavko tako “junački” bori, pjeneći se i crveneći. Nije ga smetalo što Ježić financira stranku za koju SDP tvrdi da je zločinačka organizacija.

Nekako mi je teško povezati jednog super čovjeka i jednu zločinačku organizaciju u isto društvo. Nekima to očito ne predstavlja problem, jer i tako samo igraju svoju licemjernu predstavu.

U vrijeme kada su se održavali zadnji predsjednički izbori, DIOKI je HEP-u za struju bio dužan preko 100 milijuna kuna, što otprilike znači da struju uopće nisu plaćali. I dok će tu istu struju nekom siromahu isključiti zbog 500 kn duga, Ježiću je dopušteno da gomila dug za koji je bilo jasno da ga ne namjerava plaćati. Vjerojatno je čekao protuuslugu svojih prijatelja iz HDZ-a.

Nije taj dug bio prepreka da Ježić pokuša osigurati oba boka. Nepojmljivo je da tvrtka koja je dužna državnom poduzeću preko 100 milijuna kuna može zakonski, legalno, donirati stotine tisuća kuna potencijalnim budućim predsjednicima. Znajući da ne postoji šansa da pobijedi kandidat koji nije iz SDP-a ili HDZ-a, Ježić je Josipoviću donirao 200.000, a Hebrangu 300.000 kn. 200.000 kn dobio je i kandidat Primorac.

Nije vjerojatno da sadašnji predsjednik nije znao za dug DIOKI-a prema HEP-u. Znao je za to skoro svatko tko je pratio razne izvore informiranja. To ga nije spriječilo da taj novac uzme, u vrijeme dok je građanima Hrvatske zamazivao oči pričajući o novoj pravednosti (kao da postoje stare i nove pravde) i glumeći inteligentnog čovjeka. Kakav je moral čovjeka koji bez problema uzme novac od pripadnika “protivničke” stranke i čovjeka koji je državu zakinuo za 100 milijuna kuna (državu čiji predsjednik želi biti onaj koji je uzeo taj prljavi novac), a sve samo da bi postigao svoj cilj?

Nije se ništa promijenilo ni godinama nakon izbora. Glavni kukurikavac u borbi protiv korupcije Željko Jovanović tvrdio je da on ne zna za taj novac (kao što ne vidi i ne zna za korupciju svoje stranke u gradu čiji je dogradonačelnik), a glavni čovjek Josipovićeve kampanje, Mirando Mrsić (liječnik po struci) pravdao je primitak donacije riječima da taj novac nije dao Ježić nego DIOKI. Pa DIOKI je bio dužan HEP-u, a ne Ježić, ako ćemo ići tom logikom. Samo, postoji li netko tko misli ili vjeruje da se u DIOKI-ju išta radi bez znanja Roberta Ježića?

Sam Ivo Josipović je rekao da će novac biti vraćen ako Ježić bude osuđen. Vrlo pravedno, zar ne? Možda je to ta nova pravda? Bilo bi zanimljivo znati otkuda će taj novac biti vraćen. Račun na koji je uplaćen više ne postoji, Ivo Josipović više nije član SDP-a, tko će onda i kako vratiti dug?

I dok Ivo Josipović, kao “agnostik”, obilazi sve moguće crkve (pa će tako doći i u Rijeku na otvaranje baptističke crkve), sva moguća proštenja i berbe, dok dobija svoja stabla (kao ono u riječkom kampusu) ni na kraj pameti mu nije otići među radnike DIOKI-a u Zagrebu. Nova pravednost, naime, podrazumijeva da predsjednik razmišlja o tome kako će “pomiriti” HDZ i SDP nakon izbora, ali ne podrazumijeva one koji ostaju gladni jer im plaće nije dao baš pravednikov najveći pojedinačni donator. Nova pravednost je prilično shizofrena, jer jedan od “branitelja” predsjednika, već spomenuti Željko Jovanović, tvrdi da je HDZ zločinačka organizacija, a sam predsjednik bi tu zločinačku organizaciju mirio s jednom “hiperpoštenom” strankom kao što je SDP. Pravedno, nema što.

Gospodine Josipoviću, dok ne dobijete priliku miriti one koji su privatno jako dobri i zajedno žderu i loču, plaćajući sve to našim novcem, spustite se među radnike kojima je vaš donator dužan plaće. Spustite se i podijelite im tih 200.000 kn.

Ako ih trenutno nemate, pa prodajte koji stan. I tako ih imate više nego što je normalnom čovjeku potrebno.(Petar Ciganović, Komentar dana)