Venecija se sve češće spominje kao jedan od gradova koji bi u budućnosti mogao biti ozbiljno ugrožen zbog klimatskih promjena i stalnog porasta razine mora. Prema novim znanstvenim analizama, situacija već sada pokazuje jasne znakove upozorenja. Dugoročne projekcije otvaraju mogućnost vrlo različitih, pa i radikalnih scenarija.
Pola Venecije već ispod kritične razine
Prema riječima klimatologa Pietra Lionella koji je ovih dana imao intervju s listom La Repubblica, gotovo polovica Venecije danas se nalazi ispod kritične razine u odnosu na more. Posebno je zabrinjavajuće stanje na Trgu svetog Marka, koji se smatra jednim od najpoznatijih simbola grada, a nalazi se na svega 80 centimetara iznad morske površine. U nekim dijelovima lagune situacija je još izraženija. Sjeveroistočni i jugozapadni dijelovi već su sada između jednog i dva metra ispod razine mora.
Klimatske promjene i rast mora
Znanstvene procjene pokazuju da bi tijekom ovog stoljeća razina mora mogla porasti i više od jednog metra, dok je gotovo sigurno da će porast premašiti 40 centimetara. Takve promjene predstavljaju izravnu prijetnju urbanom sustavu Venecije, koji je već desetljećima pod pritiskom poplava i tzv. visokih voda. Piero Lionello upozorava da se grad suočava s procesima koji se ne mogu ignorirati i koji zahtijevaju dugoročno planiranje, jer se promjene ne odvijaju u razmacima od desetljeća, nego se ubrzavaju.
Četiri moguća pristupa zaštiti grada
U znanstvenom radu i javnim istupima Lionello navodi da postoje različiti pristupi rješavanju problema Venecije. On ističe da se razmatraju tehnička rješenja poput pregrađivanja lagune ili izgradnje zaštitnih morskih struktura oko grada, ali i kompleksnije strategije koje uključuju radikalne promjene u načinu na koji grad postoji u prostoru. Najekstremnija opcija koju spominje odnosi se na potpuno premještanje grada, odnosno demontažu ključnih dijelova Venecije i njihovu obnovu na sigurnijem, višem području.
Strah od postupnog napuštanja grada
Ako se ne provedu ozbiljne mjere, Venecija bi se mogla suočiti s postupnim gubitkom stanovništva. Taj proces već traje godinama, a dodatni pritisak klimatskih promjena mogao bi ga ubrzati. U tom scenariju grad bi se mogao pretvoriti u gotovo prazan prostor, sličan nekim drugim povijesnim naseljima koja su nakon prirodnih katastrofa ostala bez obnove i bez stalnog života.
Ograničenja sustava MoSE
Sustav MoSE, koji je trenutno glavna obrana Venecije od poplava, projektiran je da zaustavi porast mora do 125 centimetara. Iako se već koristi sve češće, stručnjaci upozoravaju da nije prilagođen brzini današnjih promjena. Lionello navodi da je od početka 20. stoljeća more u Veneciji poraslo za oko 30 centimetara, a da se MoSE u posljednjim godinama aktivira znatno češće nego što je bilo planirano.
Njegova upozorenja jasno pokazuju ograničenja sustava: “Ako razina mora poraste za 75 centimetara, MoSE bi morao ostati zatvoren šest mjeseci godišnje. Na 125 centimetara zatvaranje bi trajalo više od deset mjeseci, što bi potpuno promijenilo ekosustav lagune. Iznad 125 centimetara barijere više ne bi mogle zaustaviti more.”
Moguće tehničke mjere za kupovanje vremena
Osim velikih infrastrukturnih rješenja, razmatraju se i dodatne mjere koje bi mogle privremeno ublažiti problem. Među njima je podizanje razine tla u laguni tehnikom ubrizgavanja vode u podzemlje, što bi moglo podići cijelo područje za oko 30 centimetara. Također se spominje podizanje najvažnijih građevina te stvaranje zaštitnih struktura oko ključnih kulturnih spomenika. Iako ove mjere ne nude trajno rješenje, mogu produžiti vrijeme potrebno za provedbu složenijih i skupljih zahvata.
Ideja fiksne brane oko lagune
Jedan od razmatranih scenarija uključuje izgradnju fiksne brane koja bi u potpunosti okružila venecijansku lagunu i pretvorila je u zatvoreni sustav nalik priobalnom jezeru. Procjene troškova variraju od 500 milijuna do 4,5 milijardi eura, što je znatno manje od nekih drugih opcija. Ipak, stručnjaci upozoravaju na rizike, jer bi u slučaju oštećenja ili puknuća brane reakcijsko vrijeme bilo gotovo nepostojeće, što bi moglo dovesti do vrlo opasnih situacija za stanovništvo.
Najradikalnija opcija – premještanje Venecije
Najekstremniji scenarij koji se spominje u znanstvenim analizama odnosi se na potpunu relokaciju grada. To bi uključivalo demontažu važnih povijesnih građevina, uključujući i baziliku svetog Marka, te njihovu ponovnu izgradnju na sigurnijoj lokaciji. Lionello ovu opciju uspoređuje s preseljenjem hramova Abu Simbela u Egiptu tijekom 1960-ih godina, kada su zbog izgradnje Asuanske brane premješteni na višu lokaciju. Njegova izjava jasno pokazuje razmjere takvog pothvata: “Tehnički je to moguće, iako je riječ o ekstremnoj hipotezi. Procjenjujemo da bi trošak mogao dosegnuti i do 100 milijardi eura, prema primjeru Abu Simbela. No stvarni utjecaj takve operacije je zapravo neprocjenjiv.”
Vrijeme kao ključni problem
Jedan od najvećih izazova u slučaju Venecije je vrijeme potrebno za planiranje i provedbu velikih infrastrukturnih projekata. Iskustvo s projektom MoSE pokazuje da od prvih ideja do stvarne realizacije može proći i više od pola stoljeća. Upozorenja stručnjaka ukazuju na to da se klimatske promjene odvijaju brže nego što sustavi zaštite mogu pratiti.
