Home Kolumne Anja Šimpraga i Boris Milošević, nova generacija hrvatskih političara iz redova Srba...

Anja Šimpraga i Boris Milošević, nova generacija hrvatskih političara iz redova Srba Prečana!

1834
0
Piše: Boris Bradarić

Ono što je Radiću i Mačeku u stvaranju Hrvatske Banovine bio Pribičević, to je Tuđmanu u stvaranju hrvatske države bio Milorad Pupovac. Tuđman je morao u ono vrijeme rješiti problem HOS-a ali morao je imati hrvatskog političara/političare iz srpskih redova koji će podržati hrvatsku neovisnost i biti jezičak na vagi u međunarodnom priznanju Hrvatske. U listopadu 1991. godine ,na mirovnoj konferenciji u Hagu, Srpski Demokratski Forum (srpska inteligencija u Hrvatskoj) na čelu s Pupovcem podržava neovisnost Hrvatske i donosi dokument “Prijedlog za rješenje srpskog pitanja u Hrvatskoj”. Taj je prijedlog ušao i u završni prijedlog rješenja koji je podnio lord Peter Carington. S tim činom, Milorad Pupovac se svrstao uz bok velikom hrvatskom političaru iz srpskih redova, vođi Srba Prečana, Svetozaru Pribičeviću. Uz predsjednika Franju Tuđmana, Milorad Pupovac je, bez obzira što nije obnašao nikakve državničke funkcije, sviđalo se to nekome ili ne, jedan od najznačajnijih hrvatskih državnika tog vremena.
Moćan govor Anje Šimprage u hrvatskom Saboru, inspiriran govorom i razmišljanjem hrvatskog generala Ante Gotovine ostavio je jako dubok utisak na mene. Još se sjećam zvižduka nekih njegovih vojnika i časnika na: “rat je gotov, okrenimo se budućnosti”. Isto tako izbjeglim Srbima je poručio: “Rat je stvar prošlosti i treba se okrenuti budućnosti, a izbjegli Srbi se trebaju vratiti svojim kućama jer je Hrvatska i njihova domovina.” Gotovinin govor je definitivno najbolji državnički govor na području bivše Jugoslavije od početka hrvatske borbe za samostalnost.
Anja je bila osmogodisnja djevojčica kada se našla u toj izbjegličkoj koloni. Možete li zamisliti što joj je sve prolazilo kroz glavu i kako je to dječja psiha procesuirala. U istom govoru spomenula je i hrvatsku djecu i da shvaća što su i oni prošli. Ukradena djetinjstva i dječje traume. Dijete ne može mrziti, niti na rasnoj niti na nacionalnoj niti na bilo kojoj drugoj osnovi. Stavite djecu različitih rasa da se igraju, oni boju kože apsolutno ne primjećuju. Primjećuju jedino kad im vi počnete soliti pamet.
S jedne strane imate Anju, a par kilometara dalje prekaljenog ratnika Antu koji sa svojom vojskom uništava njezine dječje snove. Možda je Anja sve ove godine krivila, na temelju priča svojih roditelja, rodbine i prijatelja, upravo ratnika Antu što ju je otjerao sa svog rodnog praga. Otrgao od škole, prijatelja i svega što je voljela. Desetak godina poslije taj isti strašni Ante, kojega je možda toliko mrzila, jer su ga svi oko nje mrzili, poziva Anju da se vrati u svoju domovinu. Da se vrati u svoju rodnu kuću, susjedima, prijateljima i svojoj školi. Možda taj strašni Ante nije tako strašan i zao kao što su joj drugi govorili?
Isto tako je potresna priča potpredsjednika hrvatske Vlade Borisa Miloševića o Oluji i ubijenoj baki. Borisov otac je za vrijeme Oluje bio u Hrvatskoj vojsci, ali to nije spriječilo ubojstvo Borisove bake i očeve majke poslije Oluje. Svi vi koji dolazite s komentarima koliko je naših baka ubijeno ili koliko je naše djece izgnano, nikad nećete shvatiti istinsko značenje Gotovininih rječi. Nikad nećete shvatiti zažto su krivi ljudi isplivali na kriva mjesta i zašto je ovaj rat zbog toga bio toliko nehuman. I na kraju, nikad nećete shvatiti Isusovo učenje: ”na zlo uvijek uzvratiti dobrim”.
Hrvatska riječ, citiram: ”Ta nova pravednost običnog čovjeka zbunjuje, jer čovjek u sebi stalno ima potrebu istjerivati pravdu, uzvraćati istom mjerom, osobito ako mu je netko nanio zlo, onda misli da je potpuno u redu i pravedno da mu jednako zlom i vrati. Netko izgubi mjeru, pa želi uzvratiti i gore nego što je dobio. I tako umjesto pravednosti nastaje još veća šteta i razdor među ljudima…Ljubav će nam omogućiti da praštamo, a da se ne osvećujemo, da ne mrzimo i ne želimo drugome zlo. Ljubav i praštanje temelji su Isusovog učenja.
Anja Šimpraga i Boris Milošević već sada su stekli moje iskrene simpatije. Put kojim su krenuli, u ovakvim okolnostima, nije lagan. Anja i Boris proslavu Oluje gledaju iz perspektive povratka hrvatskih izbjeglica u svoje domove. 4 godine prije njihove patnje desila se velika tragedija i patnja hrvatskog naroda. Režime ne možemo poistovjetiti sa običnim čovjekom i narodom i zato nema alternative iskrenom suživotu Hrvata i Srba u zajedničkoj Domovini. Tko god kaže da to nije tako, ne želi dobro vama niti vašoj djeci. Ja se nadam da je ovo zadnji rat u kojem su Srbi i Hrvati bili na suprotnim stranama. Nadam se da će Anja i Boris biti dosljedni nasljednici velikog hrvatskog političara srpskih korijena Svetozara Pribičevića koji je robijao za Hrvatsku i umro u izgnanstvu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here