U prekrasnom ambijentu drevnog grada Kastva sinoć je više od tri i pol sata Đorđe Balašević oduševljavao brojnu publiku “Kalendarom mog djetinjstva”. Bio je to jedan od onih trenutaka kada se dogodi onaj famozni “klik” između umjetnika i publike i kad, nakon cjelovečernjeg druženja, jednostavno poželite da ono još traje.
Već u samom početku bilo je jasno da će se dogoditi jedna posebna noć. Brojni poklonici svih generacija pohodili su Kastav kako bi podijelili večer sa omiljenim autorom. Vidjelo se u publici i poznatih lica, estradnih zvijezda, konzula, gradonačelnika, župana, obitelji sa još malim bebama u kolicima, ljudi pristiglih iz cijele Hrvatske, ali i iz inozemstva… i stotine onih koji nisu uspjeli doći do željene ulaznice, a koji su svejedno došli kako bi barem, negdje iz prikrajka čuli priče iz Đoletovog djetinjstva garnirane njegovim glazbenim uspješnicama.
Smijeh je odzvanjao Crekvinom, a svoje skladbe, koje je izvodio uz maestralnu pratnju prof. Dujina za klavirom, Đole je otpjevao u zboru sa publikom, ni trena ne skrivajući svoje emocije. A njih je doista bilo na pretek…
Nakon više od tri pol sata, publika je ovacijama ispratila Balaševića, a pozitivna energija se osjećala u raspoloženju i komentarima publike pri odlasku. Listanje kalendara je završeno, a svi ljubitelji Balaševića zasigurno jedva čekaju veliki koncert u pulskoj Areni 13. kolovoza, kao i projekciju njegovog filma “Kao rani mraz”, dan nakon koncerta. Ulaznica još ima u prodaji. (index.hr)



































Di su vremena kada je covjek pjevao??? Da dam 240kn za ŠTA? Đoleta i jednog muzičara?!?! Bio sam na njegovim koncertima, iz koncerta u koncert se pretvara u nešto za što ga nisam počeo slušati, pratiti. Svi smo ga počeli slušati zbog pjesama i tu i tamo koje upadice koje su bile smješne, jest da su se ponavljale, ali neka, čim bi došla pjesma bili bi svi u deliriju. Da dam 240kn za 13 otpjevanih pjesama? Đole, srećo Novosadska, meni, a i mnogima, čak i one koje je sram priznati zbog toga što ih onda društvo koje sluša Balaševića svrstava u niži rang građana, u nekulturne, barabe, ideš na živce i gadi nam se ono što si postao!!! Pevaj, okani se dasaka u kazalištu, pjevaj za raju, kao što cigani pjevaju u pjesmi “Svirajte mi, Jesen stiže Dunjo moja polagano….”!
Balasevic je pateticni kvazi romantik.