Ča je pusta Londra kontra Rijeke grada?

Ako već ne može u Rijeku donijeti Mediteranske igre, gradonačelnik Obersnel bi trebao razmisliti o riječkoj kandidaturi za Olimpijadu! Takav se zaključak, naime, nameće usporedbom cijena sportskih objekata izgrađenih u Rijeci s onima u Londonu. Doduše, funkcionalnost, kapaciteti i atraktivnost su neusporedivi ali su zato cijene riječkih bazena i dvorana – olimpijske.

Cijena londonske olimpijske rukometne arene iznosi 44 milijuna funti. Jednako toliko će Riječane ukupno (s kamatama) koštati dvorana Zamet kapaciteta 2.300 mjesta. No, Londončani će za istu cijenu dobiti dvoranu tri puta većeg kapaciteta. Nova dvorana će se protezati na više od 3000 četvornih metara koje okružuje vanjski omotač načinjen uglavnom od recikliranog bakra. Gledatelji će izravno stizati na nivo koji okružuje dvoranu, a nakon završetka igara dvorana postaje multifunkcionalni sportski centar.

Finalni izgled londonske rukometne arene za 6.500 mjesta koja košta koliko i zametska za 2.300 mjesta

Londonska košarkaška arena koštat će još manje – 40 milijuna funti ili 375 milijuna kuna. Kapacitet dvorane bit će 12.000 mjesta. Čelična dvorana teška je 1000 tona i nakon Igara će biti preseljena na drugu lokaciju u Velikoj Britaniji.

Projekcija izgleda košarkaške olimpijske arene u Londonu

Britanci će londonski Centar za vodene sportove platiti dvostruko skuplje od Riječana – 269 milijuna funti. Kapacitet riječkog bazena je oko 1000 gledatelja, a onog u Londonu 17.500 (!). U sredini olimpijskog bazena je 160 metara dug krov koji podsjeća na val. Duži je od terminala 5 zračne luke Heathrow. Objekt sadrži 50-metarski bazen, 25-metarski bazen za skokove u vodu i 50-metarski bazen za zagrijavanje. Vaterpolski turnir održat će se u montažnoj dvorani pokraj Aquatics centra. Nakon završetka Igara pretvorit će se u objekt s različitim društvenim sadržajima i elitnim prostorima za iznajmljivanje.

Aquatic centar u Londonu

Nakon svega, tko kaže da ne možemo ići u korak sa svijetom? Gradonačelnik grada 80 puta manjeg od Londona uspio je za dva i pol sportska objekta kapaciteta nedostatnih za značajnija međunarodna natjecanja potrošiti koliko i londonski za gotovo polovicu najvažnije sportske infrastrukture za Olimpijske igre. I to sve u zemlji u kojoj bi cijena rada trebala biti puno niža od one u Velikoj Britaniji. (sp)