Home Kolumne Braco out, Seka in: Zašto je kadrovska rošada riječkog SDP-a simptomatična?

Braco out, Seka in: Zašto je kadrovska rošada riječkog SDP-a simptomatična?

356
0
Kuglice dobrih zelja 6 900x600 1 630x420

Svakakve likove je SDP kandidirao (nacionalno i lokalno) na svojim izbornim listama unazad 30 godina. Šutili su i okretali glavu na svakakve ispade Bandića, Marine Lovrić Merzel, Slavka Linića ili Zorana Milanovića. Svi su bez iznimke dobivali “bjanko podršku” stranke. Otkantanje Filipovića kao zadnjeg psa je dokaz da je čovjek zaista politički fenomen, uspio je natjerati stranačke kolege koji inače imaju jako visoku razinu tolerancije na nerad i nesposobnost da ga smjene. To puno govori o SDP-u, ali još više govori o samom Filipoviću.

Na početku mandata Marka Filipovića objavili smo “proročanski” komentar o prvim danima mandata Marka Filipovića. Iz današnje perspektive, ti dani izgledaju kao daleka prošlost, ali vidi vraga, prošle su samo tri godine. Filipović je u samom startu mandata dao dojam osobe koja se vodi životnom paradigmom “tko radi manje, manje i griješi”. U praksi se taj princip aplicirao na način da je izbjegavao “teške teme” i povlačenje nepopularnih poteza kako se ne bi zamjerio preširokom krugu ljudi.

Nekome majka, a mnogima maćeha

Ne može se reći da Filipović nije imao hrabrosti poduzeti nepopularne poteze, samo što su ti potezi bili često usmjereni protiv krivih meta. Riječki gradonačelnik je u kratkim riječima kroz svoj mandat nekima bio majka, a drugima maćeha. Na primjer, Mirku Pavičiću je sigurno bio “majka” kada mu je oprostio 17000 eura za zakup Pommerya. Riječki je gradonačelnik bio majka i tvrtki koja je, usprks tome što je očigledno fušarila na gradnji POS stanova na Martinkovcu, nije dobila nikakvu tužbu od strane Grada Rijeke. Na koncu, Filipović je bio majka i sam sebi kada si u tekućoj godini povećao plaću za 60%.

Poskupljenja i prometne igre živaca

U mandatu Marka Filipovića nije bilo samo dobitnika, već i gubitnika. Gubitnici su sigurno bili građani Rijeke koji su doživjeli razna poskupljenja gradskih usluga, od povećanja cijene vode za 30% do poskupljenja cijena odvoza otpada (2022. godine kao i 2023.). Na gubitku su bili i mnogi Riječani koji su izgubili živce u prometu jer je grad već 2 godine u prometnoj blokadi iz koje se ne nazire kraj. Granice nesposobnosti, aljkavosti i nezainteresiranosti su otišle toliko daleko da je Filipović bio maćeha i svom prirodnom biračkom tijelu – manjinama. Na primjer, prije izbora talijanskoj manjini je obećavao dvojezičnost, da bi na kraju odustao od svega zbog “birokratskih razloga“, za što je dokazano da nije istina. U vrhuncu predizbornog ludila, Filipović je čak široj javnosti nagovijestio mogući slogan za izbore “Kopat, ma ne molat“. S obzirom na frustracije mnogi Riječana zbog stanja u prometu, to zvuči gotovo kao provokacija.

Karaula
Želiš ići na lokalne izbore u Rijeci sa sloganom “Kopat, ma ne molat” ? Ajde reci da me zaj…aš

Braco out, Seka in

Na koncu mnogima se u riječkom SDP-u očito upalila lampica u glavi da sustavno ignoriranje građana i pogoršavanje situacije u gradu može dovesti i do nemogućeg – bijesa uobičajeno političkih pitomih (eufemizam za apatičnih op.a.) Riječana. Filipovića su stranačkom dekretom defenestrirali, bez ikakvih obrazloženja u javnosti. Samo uklanjanje dosadašnjeg gradonačelnika iz izborne utrke je značajno. Politička defenestracija Filipovića je praktički službeno priznanje SDP-a da su prije četiri godine kandidirali krivu osobu za gradonačelnika. Zlobnici bi mogli dodati – krivu ste osobu kandidirali prije četiri godine, tko garantira da će Sandra Krpan biti išta bolja?

“Biden/Harris rotacija” za siromašne Riječane

Pojedini komentatori su ovu kadrovsku rošadu prikazali kao neko “Biden – Harris rotaciju” u riječkoj inačici. U takvom scenariju vodeći kadar (Filipović) svojevoljno odlazi kako bi ostavio mjesta manje nepopularnoj zamjenici (Sandra Krpan). U američkom slučaju takvo rješenje je bilo opravdano. Bidenov potez je jednostavno bio “viša sila”, s obzirom da mu priroda odnosno biologija ne idu na ruku. Čovjek se na trenutke gubi i nije dovoljno “bistar” da bi vodio vodeću svjetsku silu dodatne četiri godine. U slučaju Filipovića opravdanje “više sile” i majke prirode ne postoji. U njegovom slučaju proradila je čista predizborna (anketna) računica iz stranačke centrale, po kojoj je prosječnom biraču SDP-a prihvatljivija “Antiklečavska La Pasionaria” Sandra Krpan u odnosu na”Komadinu juniora s Korza 16“. Obične Riječane koji ostaju doma na dan izbora se ionako ništa ne pita. (LD)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here