Home Kolumne Bradarić: Rijeka mora staviti povijesnu točku na ‘i’ i krenuti u...

Bradarić: Rijeka mora staviti povijesnu točku na ‘i’ i krenuti u novu budućnost!

1626
1
Piše: Boris Bradarić

Dan 3.maj kao i svi drugi događaji u našoj povijesti uvijek izazivaju društvene prijepore koji djeluju kao zatvorska kugla oko noge. Društvo koje bi se trebalo osloboditi povijesnih okova i krenuti užurbanim korakom prema svijetlijoj budućnosti upravo svog te teške kugle nastoji prijeći opasnu dionicu puževim korakom, hramljući… Ako se oslobodimo te kugle, imamo šanse kao grad i šira regija preživjeti i našim potomcima osigurati svijetlu budućnost.
Ovu kolumnu pišem kao pripadnik hrvatskog korpusa u ovom duboko podijeljenom gradu. Nastojim biti objektivan, koliko god to mogu, jer apsolutna istina nije dokučiva. Istina je da mi Hrvati ulazak hrvatskih partizana u Rijeku i Istru doživljavamo kao oslobođenje i priključak matičnoj državi. Isto tako, kao Hrvati, moramo biti svjesni da to oslobođenje nije prošlo bez popratnih događaja na koje, iz sadašnje perspektive standarda ljudskih prava, ne možemo biti ponosni. Isto tako, moramo shvatiti da riječka povijest ne počinje s 45-tom godinom. Na ovom prostoru stoljećima su živjeli pripadnici drugih naroda a posebno u samom Gradu. Dok smo mi Hrvati bili većinski narod u okolnim mjestima, u samom Gradu smo bili manjina. Gledajući kroz povijest, najveći doprinos razvoju grada i okolice dali su Hrvati i Fiumani. Kao sadašnji većinski narod u samom gradu, i nosioci suvereniteta u ovoj državi, mi moramo Fiumanima priznati autohtonost na ovom području.
Postavljane četverojezičnih natpisa ulica prije EPK, po meni je totalno promašeno i ne pridonosi povijesnom osvješćivanju svih nas. Mi moramo uvesti dvojezičnost u samom centru grada s natpisom sadašnjih ulica na hrvatskom i talijanskom jeziku. Ako ćemo na zapadnim ulazima grada staviti i oznaku Fiume, uz hrvatsku Rijeku, and bi isto tako bilo u redu da stavimo i oznaku Sušak na istočnim prilazima grada. Čak i na Rječini trebale bi stajati oznake jednog i drugog grada da nas podsjeća na štetnost povlačenja granica političkim odlukama. Mi Hrvati smo emotivno vezani za taj dio grada, i mislim da bi bilo dobro i to uklopiti u povijesno osvješćenje svih nas. Iz toga svi zajedno možemo crpiti novu energiju za daljnji razvoj.
Mislim da je od presudne važnosti da na Delti, uz spomenik našim oslobodiocima, napravimo i spomenik građanima Rijeke koji su nastradali u toku ili nakon oslobođenja od strane “partijskih” eskadrona smrti. Kao što bi trebali staviti imena i prezimena onih koji su pali za slobodu, tako bi trebali i staviti imena i prezimena onih koji su izgubili živote zbog krivih odluka tadašnjih partijskih moćnika. Vraćanje riječke povijesne trobojnice je isto tako dio tog povijesnog osviješćenja, ali za nas Hrvate austrijska kruna na glavi orla je nedopustiva. Zastave su se mijenjale kroz povijest, ovisno o vladarima, a zbog opasnosti od Turaka, krunu smo nudili stranim vladarima. To je nešto što bi drugi građani, koji ne pripadaju našem nacionalnom korpusu, trebali shvatiti. Jer svako forsiranje vlastite istine, znači i jačanje podrške onima koji nastupaju iz čisto hrvatskih šovinističkih interesa, a to onda nikome ne ide u korist.
Kada smo kod tih nesretnih granica koje su napravljenih u glavama političara, bez da se gleda na širi društveno-gospodarski aspekt, moram se isto tako dotaknuti i sadašnjih administrativnih granica Grada Rijeke. Kao što je granica na Rječini bila štetna, tako su ove sadašnje granice još štetnije za budućnost regije. Dok se općine u prstenu infrastrukturno “šminkaju” nakon što su otkinuli zajedničke najvažnije ekonomske resurse Općine Rijeka, tako sam Grad grca u dugovima u nemogućnosti da osigura zdrave ekonomske osnove za daljni razvoj cijele regije. To lokalno infastrukturno šminkanje dobro je za lokalne političare koji su sebi i svojima osigurali posao. Ali na duge staze, ako novac ne stavimo na hrpu i ako ne odredimo prioritete investiranja i ako takvo investiranje ne pridonese razvoju realne privrede, a posebno industrije, onda naš kraj nema svijetlu budućnost. Uz objektivne razloge neuspjeha Grada postoje i oni subjektivni, ali teško je ispravljati subjektivne razloge (loše upravljanje) ako su objektivni razlozi ogromni.
Ako me lokalni političari pitaju da za njihovu djecu i unuke nađem posao u inozemstu onda ga j… da izvineš. Pa nisam ja sve ove godine trošio novac na farbanje župnikovih dvora, na kamene zidiće koje ne rade ni najbogatije zemlje, na cestovne ivičnjake bez kanalizacije, na gradnju ogromnih praznih dvorana, na bazenske komplekse koje ne možemo održavati, itd…itd. A u isto to vrijeme, ja sam jedini u Rijeci, PGŽ čak i u Hrvatskoj koji, na dobrovoljnoj osnovi, daje napredne industrijske tečajeve iz CS engineeringa. Je li moj posao da učenicima i zaposlenicima hrvatskih firmi osiguram adekvatna znanja? Je li moj posao da kupujem skupu opremu za edukaciju? Je li moj posao da osiguram instruktore s potrebnim znanjima? Edukacija je samo jedan mali kotačić u stvaranju temelja općedruštvenog uspjeha. Hoćemo li samo variti i skupljati industrijski otpad ili ćemo početi raditi ozbiljne stvari na ovim prostorima? I zato apeliram na lokalne političare, ne gledajte svoje vlastite guzice nego gledajte na budućnost rodnog kraja.

1 COMMENT

  1. Objektivnosti radi uz Fiume grad se zove Rika odnosno Reka ime RIJEKA je štokavska varijanta i počela se upotrebljavat tek u drugoj polovici 19. st.
    Ako su britanski Bombay i Madras preimenovani u njihove autohtone nazive Mumbai i Chennai onda more I štokavska Rijeka dobit svoja čakavska autohtona imena Rika odnosno Reka.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here