U klupskom restoranu »Pod kavun« braća Sharbini, Radman i Gerc već su poslije jutarnjega treninga nadoknađivali manjak ugljikohidrata u svojim organizmima kada se na vratima pojavio Tarik Cerić. Koliko god bili slasni zalogaji što ih je netom spremila vrijedna kuharica Kaja, riječki su prvotimci odložili vilice i noževe da bi zapljeskali u čast junaka dramatične nedjeljne pobjede riječkoga prvoligaša nad sesvetskom »Croatijom«. Tariku se na licu razvukao sramežljiv osmijeh zadovoljstva, a sa susjednoga stola počela dobronamjerna zafrkancija. Radmanu je silno bilo žao što je Kvarnerom jučer haralo olujno kišno jugo, pa »Cera« nije mogao herojski prošetati Korzom, Ahmad je odglumio početak konferencije za novinare u njegovu čast, a Anas u Cerićevo ime odgovorio na prvo pitanje: »Pa, počeo sam karijeru kao napadač u Mostaru«. Niti je Tarik jučer šetao Korzom, niti se u dosadašnjoj karijeri ikada našao u ulozi napadača, ali jest već jednom postigao dva pogotka na jednoj utakmici.
– Prije četiri godine sam kao prvotimac »Posušja« postigao dva pogotka protiv »Leotara«, ali nisam postigao puno pogodaka u karijeri. Možda desetak. Nije loše, s ova dva pogotka protiv Sesvećana dijelim treće mjesto ljestvice strijelaca s Budicinom. Opasno prijetim drugoplasiranom Ahmadu koji je u prvenstvu zabio četiri pogotka, ha, ha… Da, i na treningu sam zabio još barem, tri ili četiri – šalio se Cerić sve dok nije počela priča o njegovom, ne baš blistavom statusu u momčadi prije herojskoga pothvata protiv Sesvećana.
– Naravno da nisam zadovoljan klupom, koji igrač voli sjediti na klupi. Međutim, sada zaista nema smisla o tome pričati. Bilo pa prošlo – kaže Tarik, čiji se izgubljen status prvotimca poklopio s dvama prokockanim pobjedama »bijelih« na gostovanjima protiv »Varteksa« (3:3) i »Zagreba« (1:1), iako na izjednačujući pogodak u Kranjčevićevoj nije mogao utjecati s obzirom da je igru napustio ranije. Poslije dvoboja s »pjesnicima« zaključno s nedjeljnom utakmicom protiv »Croatije« Carić je skupio ukupno samo 23 minute, odgledavši s klupe utakmice protiv »Intera«, »Hajduka« i »Dinama«. Pritom je u prvenstvenoj utakmici protiv »Zagreba« zaigrao u ulozi desnoga beka, u kup utakmici s istim protivnikom posljednjih desetak minuta proveo u ulozi zadnjeg veznog igrača. Po tome ispada da je napredovao po linijama ovim redom: desni bek, zadnji vezni, napadač.
– Je li bolje biti na klupi ili igrati desnog beka? Profesionalac sam, ako trener misli da mogu dobro odigrati na desnom beku, ne mogu mu reći da neću – kaže Cerić. – Međutim, ta mi pozicija u momčadi definitivno ne leži, pogotovo kad nisam sto posto pripremljen. Ja sam klasični stoper, tu najviše mogu pružiti. I, naravno, kao napadač kada treba. Nekoliko sam puta razgovarao s trenerom Rubčićem u razdoblju tijekom kojega nisam bio u prvom planu, ali moram biti iskren i reći da su Budicin i Čagalj dvije ili tri utakmice zaista vrlo dobro odigrali u paru. Tada nisam imao razloga biti nezadovoljan činjenicom da sjedim na klupi. Međutim, kad se izgubi utakmica, onda je red da se promijeni sastav i da se prilika pruži nekim drugim igračima. Baš to je bio razlog mojega nezadovoljstva.
Hasančićeva preporuka
Bez obzira što je posljednje vrijeme više provodio na klupi nego u igri, Cerić ni u jednom trenutku nije požalio što je ljetos na preporuku bivšega prvotimca »Rijeke« Admira Hasančića stigao na Kantridu i potpisao s »bijelima« dvogodišnji ugovor.
– Ma, naravno da sam zadovoljan u »Rijeci«, ali nikome nije drago sjediti na klupi – ističe Cerić. – Doduše, moram priznati da me jedno vrijeme mučila ozljeda zadnje lože. Čak sam nekoliko utakmica odigrao pod injekcijama. Još uvijek nisam maksimalno tjelesno pripremljen, odigrao sam prvih osam utakmica koje su me dosta iscrpile. Sada polako prikupljan snagu i vraćam se u optimalnu formu. Jedva čekam pauzu da se što bolje pripremim i sto posto spreman dočekam proljetni dio sezone.
Jedan dio zahtjevne riječke publike na centralnoj tribini stadiona na Kantridi je odmah poslije Čagljeva isključenja jasno poručio treneru »bijelih« Robertu Rubčiću da u igru uvede Cerića dok još nije kasno. Rubčić ih je poslušao tek u 80. minuti, ali još nije bilo kasno.
– Nisam to čuo na klupi, ali drago mi je čuti da imam podršku navijača. Nadam se da sam im se odužio ovim pogocima kojima smo ostvarili vrijednu pobjedu. Zaista je bilo lijepo slušati pljesak na kraju utakmice, puno ljepše nego slušati zvižduke. (novi list)
bravo tarik, zbilja si zasluzio priliku…