Zabrinjavajući trend u kojem ide Srbija trebao bi upaliti alarm za uzbunu za Europsku Uniju i susjedne zemlje, jer COVID-19 je samo dodatno naglasio sve problematične strane suvremene Srbije: sveprisutnu kontrolu medija i pritisak na novinare i struku, sve agresivniji pristup policijskih organa i mreža podobnih stranačkih poslušnika čija nesposobnost može imati kobne posljedice za obične građane. Pitanje je i za Europsku Uniju, želi li ovakvu članicu koja krši prava vlastitog naroda?
Posljednjih dana na srpskim društvenim mrežama je kružio snimak u kojem policajac brutalno tuče muškaraca koji je priveden i sjedi u zadnjem sjedalu policijskog vozila.
U snimci se čuje glas ženske osobe koja komentira ovu mučnu scenu, dok muški glas pored nje želi viknuti da privuče pozornost drugih prolaznika, na što ga ženska osoba upozorava da to ne čini.
Ovaj događaj se dogodio u Beogradu usred bijela dana; slučaj je pokrenuo lavinu kritika protiv i ionako osporavane Vučićeve vlasti koja već tjednima skuplja gafove. Na početku je nonšalantno ignorirala opasnost pandemije čak i onda kada je bilo prilično jasno da cijelu Europu čeka Wuhanski scenario.
U ignoriranju problema, posebno se isticao beogradski pulmolog Branimir Nestorović, koji je u jednom trenutku čak savjetovao svim pripadnicama ženskog spola da odu u Milano u shopping, jer “razloga za brigu nema”. Nestorović se savršeno uklopio u Vučićevu demagogiju, pa je opasku da Hrvatska ima manje slučajeva zaraza i nižu stopu smrtnosti opravdao s “lošim testovima i namjernim skrivanjem brojki od strane Hrvata”. U cijelom tom cirkusu struke koja koketira s politikom, jedan od glavnih epidemiologa Predrag Kon je u jednom trenutku javno dao ostavku, da bi kasnije na nagovor samog Vučića, istu ostavku – povukao. Da nešto ne štima u zdravstvenom sustavu primjetila je i novinarka Ana Lalić, koja je na svom portalu nova.rs napisala članak o problemima zaštitne opreme Kliničkog centra Vojvodine navevši da su medicinski radnici bez adekvatne zaštite za rad. Lalić je zbog svog teksta privedena u policiju, što je praksa koja uvelika podsjeća na neka mračnija vremena iz devedesetih, u kojima je aktualni predsjednik države ministar informiranja (u narodu posprdno nazvan “Ministar propagande”).
Dok su najviši vrhovi Vučićeve vlasti pokazali u najmanju ruku problematično ponašanje, i na terenu je dio aktivista vladajuće stranke pokazao očite znakove nervoze i gubitka razuma. Tako je u Zlatiborskom selu Golovo napadnut umirovljenik Aleksandar Petronijević jer je odbio paket pomoći od strane lokalnih aktivista stranke SNS, na što su aktivisti odgovorili sa salvom uvreda da je „za Milana Stamatovića“ (predsjednik Zdrave Srbije i dugogodišnji predsjednik općine Čajetine, op.a.), te su ga na kraju fizički napali uz udarce i šipke.
Osim upitnog ponašanja vlasti, i Srpska pravoslavna crkva, vjerojatno po uzoru i na neke katoličke župnike u Hrvatskoj, nije pomogla suzbijanju pandemije, jer su pojedini pravoslavni svećenici uporno odbijali slušati naputke zdravstvene struke. Po medijima je kružio video iz Novog Sada u kojem pravoslavni svećenik tijekom ceremonije vjernike pričešćuje istom žlicom.
Predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak optužio je zbog toga dijelove Srpske pravoslavne crkve da rade na postotak od svake sahrane, a objavu da će crkve biti otvorene za pravoslavni Uskrs ocijenio kršenjem zakona, podrivanjem stabilnosti zemlje te “aktom biološkog terorizma”.
