Nećeš razbojniče, vikao je jakim, žestokim glasom Zdravko Mamić na Skupštini HNS-a Igoru Štimcu kada je ovaj spremno stao protiv Vlatka Markovića koji je osim Mamića imao i veliku potporu Zlatne kopačke, legendarne Vatrene devetke, Davora Šukera. Nedugo nakon toga, nakon što je svima bilo jasno da je Štimac izgubio bitku za Kuću nogometa, Štimac se u emisiji Sport nedjeljom obrušio na dojučerašnjeg suigrača Šukera. Tvrdio je da je bio nekorektan te da je stajanjem uz bok Vlatka Markovića i Zdravka Mamića okaljao svoju veliku nogometnu karijeru.
Koju godinu poslije, Marković je nakon 13 i pol godina abdicirao, pod kišom pritisaka od strane Mamića Marković je bio toliko ‘hrabar’ da svoj oproštaj obznani putem pisma kojeg je pročitao njegov vjerni suradnik Zorislav Srebrić. I dok se Marković negdje u osami sa sjetom prisjećao svojeg vladanja HNS-om, u Maksimiru se slaže nova momčad HNS-a, a pitanje svih pitanja je – kome dati izbornički mandat nakon što Bilić nakon Eura na krilima milijuna eura odleti u hladnu Moskvu?
Odluka je pala, javljaju mediji, na Igora Štimca. Dojučerašnji veliki neprijatelji, Mamić i Štimac, pod budnim okom Davora Šukera tako su očito za ‘dobrobit’ hrvatskog nogometa odlučili prijeći preko svih uvreda, teških riječi i prijetnji i započeti novu eru u Rusanovoj.
Možda u toj novoj ljubavi ne bi bilo ništa čudno s obzirom na arsenal teških riječi koje su razmjenjivali Mamić i Štimac i s obzirom na sve uvrede koje su upućivali jedan drugom. Šukera se tu, budimo realni, nit’ šta pita, nit’ mu tko što govori. On je s bogatom karijerom i prepoznatljivošću u Hrvatskoj i svijetu tek paravan Mamiću da učvrsti svoju vlast u hrvatskom nogometu.
I dok Mamić s društvom betonira poziciju vladara domaćeg nam nogometa, njegov najljući kritičar kao da je propao u zemlju. Njegovo ime je, pogađate, Željko Jovanović. Ministar nogometa na rubu znanosti, kako ga kritiziraju mnogi, krenuo je žestoko. Upućivao je žestoke riječi prema Maksimiru, ali i prema Rusanovoj kada se tamo još uvijek nešto pitalo Vlatka Markovića. Marković se, eto, pokupio i otišao u mirovinu, ali Mamić se ne da.
Naprotiv, dok Mamić slaže kadrovsku križaljku u Rusanovoj, ministar Jovanović šuti. Njegovi žestoki nastupi koji su nerijetko bili na rubu incidenta, naišli su na zid u svijetu sporta, a što je najgore po ministra, ništa bolje nije prošao ni kod šefa Zorana Milanovića koji mu je, kažu upućeni, jasno dao do znanja da s takvim (ne)ponašanjem neće napraviti ništa osim veliku štetu Vladi u kojoj je ministar.
A Jovanovićevu nedoraslost osjetio je i Zvonimir Boban. Onaj kojeg su mnogi zazivali za spasitelja hrvatskog nogometa naglo se povukao. Shvativši da Mamića i njegove pulene nije tako lako izbaciti iz takta, ali i da Jovanović puno viče, a malo rezultata daje, bivši kapetan Vatrenih je povukao kočnicu i nastavio živjeti normalnim životom.
U međuvremenu, hrvatski nogomet tone sve dublje i dublje. Premda će mnogi reći kako je danas situacija kudikamo bolja nego li prije nekoliko mjeseci, grdno će se prevariti. Najbolji dokaz je za to ‘najelitnija liga u Hrvatskoj’, Prva HNL koja je pravi pokazatelj stanja u kojem se nalazi hrvatski nogomet. Klubova koji nemaju novca, ne plaćaju svoje račune i ne isplaćuju plaće nogometašima, svakim je danom sve više.
Ipak, najveći primjer stanja u kojem se nalazi hrvatski nogomet je današnja sjednica Izvršnog odbora HNS-a na kojoj se doznalo da Marković odlazi, a Šuker od srpnja dolazi na njegovo mjesto. Predaja vlasti kao u kakvoj diktatorskoj zemlji dokaz je rasula u nogometu kojeg niti tko gleda niti koga zanima.
No, u tome se najbolje snalazi Zdravko Mamić koji, dok nedorasli ministar šuti, učvršćuje svoju poziciju gazde hrvatskog nogometa. Koliko mu je stalo do moći dovoljno dokazuje i to da je za opstanak na vrhu bio spreman pružiti ruku dojučerašnjem žestokom suparniku Igoru Štimcu.
A koalicijom s ljudima koje je do jučer, također, žestoko prozivao Štimac je dokazao ono što smo svi vrlo dobro znali i kada se junački suprostavio Mamiću i Markoviću – da je osoba koja ne može donijeti nikakve pozitivne promjene u hrvatski nogomet, ali i da je jedan od onih ljudi koji će pregaziti preko svega što je u kampanji za predsjednika HNS-a rezolutno tvrdio i za što se zalagao kako bi koliko-toliko osjetio moć u svojim rukama. Pa makar i kao izbornik nogometne reprezentacije.(Ivan Klarić – Politika plus)
